Marketing
Odluke koje (ne) donosim
Sasvim je uobičajeno da se krajem jednog razdoblja osvrnemo na ono što je bilo, procjenjujemo što smo postigli, kakvi su bili naši uspjesi, u čemu smo pogriješili, što ubuduće možemo promijeniti. Kalendar je pritom nezaobilazan podsjetnik. Kraj godine često nas podsjeti da vrijeme prebrzo prolazi i da dvanaest mjeseci i nije tako dugo razdoblje kako se čini na prvi pogled.
Upravo zbog toga krajem godine mnogi prionu kovanju planova za onu sljedeću jer 1. siječnja predstavlja i priliku za početak ostvarivanja nečeg novog, boljeg, uspješnijeg. Prije tog famoznog datuma već se u prosincu donose važne novogodišnje odluke.
Tako sam i ja donijela svoju odluku. Neću donositi nikakve novogodišnje odluke! Zapravo, nisam to ni dosad činila. O važnim stvarima ionako odlučujem tijekom cijele godine; osim toga, mnoga su zbivanja spontana i nepredvidiva, ne mogu se isplanirati. Zanimljivo je da na kraju godine najčešće baš njih spominjem kao najbolje što mi se dogodilo.
Isto tako, previsoko postavljeni ciljevi, neutemeljena očekivanja i nerealne želje samo mogu biti razlog razočaranja kad shvatimo što je sve ostalo neostvareno.
Naravno, sve ovo ne znači da nemam nikakvih želja ili planova; to je uvijek potrebna motivacija, ali stvar je u tome da za početak njihova ostvarivanja nije presudan 1. siječnja. Godina ima 365 dana, a 2008. je još k tome i prijestupna.
Što se tiče osobnosti - promišljanje o sebi, svojim postupcima, odnosima s drugim ljudima - proces je koji neprestano traje a pozitivne su promjene uvijek dobrodošle.
Stoga, 1. siječnja za mene je samo početak nove godine. I to je sjajno. Za početak. A ostalo – sve u svoje vrijeme.
Post je objavljen 28.12.2007. u 20:20 sati.