Život je izazov. To je za mene jedna od najboljih rečenica koje sam čuo o životu. Dok ste mladi ličite na spužvu, koja upija sve do čega dođe. Odrastanjem shvatite da ne treba sve upijati. To je već napredak, ali virus "krivog usmjerenja" ostaje u vama, jer i dalje neizmjerno vjerujete najbližima. Preuzimate uz svu ljubav koju vam daju i sve nekritičke konstatacije koje su i vaši najbliži naslijedili. Odrastanjem smještate sebe po klasičnom redoslijedu: škola, fakultet, posao, brak, djeca, karijera, ekonomsko blagostanje itd. I najednom vidite, da nešto nije u redu. Što? Ovisi o vama: posao vam se više ne sviđa, supruga ili suprug ne odgovaraju standardu koji ste "skicirali", djeca su svojeglava itd.
Neka područja čine vam se kao "prazna ploča". Ustanovite, da je ono što vas je oduševljavalo, jednostavno postalo obično. Ustanovite, da ste u traženju cilja (koji ste na kraju i ostvarili) propustili mnogo sitnih zadovoljstava, koje bi vas sada oduševile. Na žalost, mnogo toga vise nije moguće ostvariti. Želite ono o čemu vam u mladosti nije palo na pamet - zadovoljstvo. Zadovoljstvo uživanja u malim radostima koje vas svakodnevno okružuju.
Možda shvatite, da je neznanje jedan od najvećih ljudskih neprijatelja. Shvatite, da je glavni krivac osoba sa druge strane ogledala pred koje ste stali. Ako ste shvatili smisao, a niste razbili ogledalo, postigli se ono malo ljudi u životu shvati - život je igra u kojoj sam sam igrač i režiser bez obzira na sve "objektivne poteškoće" koje vas okružuju.
Prenosimo:Palotinci
Post je objavljen 30.12.2007. u 07:00 sati.