Živim u gradu u sjeverno-zapadnom dijelu Hrvatske, u samom centru. Svakog vikenda od petka na subotu i subote na nedjelju u kasnim večernjim satima počinje vampirski ples HVM (hrvatske vampirske mladeži) čije zabave počinju oko ponoći, a završavaju kad se jave jutarnji pijevci. Idu ulicama, urlaju, psuju, razbijaju prometne znakove, zajedno s temeljima vade kante za smeće smještene uz pločnike, a posebne su im mete svjetiljke našem Perivoju. Nema ni jedne noći da u jutro jedna od njih izgleda kao netko kome je krvnik odsjekao glavu.
Svi moji pozivi policiji (ne miliciji, jer u vrijeme milicije takvih izgreda je bilo malo, jer ako ih je i bilo učesnik vampirskog slavlja proveo je na „obradi“ u milicijskoj stanici i više mu nikada nije padalo na pamet da ponovo zapleše) nažalost nisu dali nikakve rezultate. Naša policija se jednostavno boji poduzeti bilo što kako bi onemogućila te vandale. Maksimalno što se usude je naplaćivanje kazni za prometne prekršaje. Jer ako im se slučajno i omakne, kao ovih dana u susjednom gradu Bjelovaru, i pri tome jedan od vampira strada, e onda se dignu svi tzv „kršćani“ na stražnje noge osuđujući policajca koji je samo pokušao održati javni red i mir. Najglasniji su u tome naravno „dobri i brižni“ roditelji nastradalog, koje naravno ni jedno večer nije baš mnogo brinulo gdje se njihovo „dobro dijete“ nalazi i što radi. Toj orkestralnoj osudi naravno odmah se pridruže i naši visoko moralni političari tipa gđe Adlešić (koja, usput, prije izbora obećava podršku SDP-u, ali kad uvidi da joj je kalkulacija bila kriva i da je HDZ osvojio veći broj mandata, odmah prelazi u njegov tor), skupljajući jeftine populističke poene na osudi policije i tragediji obitelji. Odmah traže disciplinsku odgovornost, razapinjanju policajca na križ, osuđuju ga se, prijeti tužbama i inim „sankcijama“. A zašto, samo zato što je eliminirao jednog vampira koji misli da, kad se napije ili ako je sin lokalnog tajkuna, može maltretirati sve mirne građane koji se drže javnog reda i mira.
Zašao sam u sedamdesete godine i nikada, ponavljam, nikada nisam imao nikakvih problema ni s milicijom ni s policijom. Kad sam učinio kakav prekršaj (jer ni ja nisam savršen) skrušeno sam priznao krivnju, dao podatke o sebi, uredno se odazvao sucu za prekršaje, platio kaznu i nitko me nije ni pipnuo.
Da bi se kravu pustilo samu pasti travu treba ju naučiti, i batinama ako treba, da ne ide u djetelinu. U protivnom će te ostati i bez krave i bez djeteline. To bi barem ovi novopečeni građani, koji su još do jučer gazili seosko blato, a koji su dolaskom u grad najednom postali velika „gospoda“, trebali znati.
Vaš semper contra
Post je objavljen 28.12.2007. u 18:33 sati.