... sumorne kule mojih snova srušene su naletom lažne nade...
... ne vjerujući koliko puta me dižeš iz ugaslog pepela...
... darujući mi nebeska krila noseći me u visine sreće...
... i sada se pitam da li sve ovo ima smisla...
... da li ovaj život ima smisla...
... moje je srce davno krenulo putevima tvojim želeći se pripojiti tvojemu...
... ali ostalo je ranjeno i slomljeno...
... vratilo mi se nazad...
... i postajem slabo i ranjeno bice željno kap ljubavi...
... kap iskrene ljubavi...
... kap tvoje ljubavi...
... poput žednoga covjeka za kapom vode sto žudi...
... umornom čovjeku da ugleda svoj dom...
... gladnom covjeku da okusi komad kruha...
... ali to su sni...
... sve je samo zabluda...
... i poželim neki novi svijet...
... svijet izvan ove patnje i tuge...
... neki put koji ce me voditi do oslobođenja moje duše...
... ali sve je uzalud...
... jer moj si svijet ti...
... moj jedini put si ti...
... ma koliko me puta vracao na dno...
Post je objavljen 28.12.2007. u 17:21 sati.