Kada mi se pogled promjeni,
a onaj slatki osmijeh vrati na lice,
pa kada mi obrazi lagano pocNu crvenjeti...
ja znam da si tu,
moje srce te osjeti...
tako si mi blizu,kao nikada do sad,
a ja jadna sva bjezim od tebe,
sramim se tog trena pokazati ti da sam na tebe slaba.
Hvata me neki onako neobican,cudan osjecaj,
neznam kako da ga nazovem,
pitam se da nije ovo prava ljubav s tobom,
sve sam mogla sve sam znala,
ali jednostavno izgubila sam se onoga dana kada sam te upoznala,
prvo mi moj ponos nije dopustao da ti pridem,
da ti pokazem da i ja mogu voljeti,
ali tada vrijeme nas je razdvajalo,
dani su bili kao vjecnost,
a srce je i dalje kucalo,
svaki put je zaboljelo i od same pomisli na tebe,
ali sada kada je shatilo da ti si moje ono pravo
vise te nezelim ispustati iz ruku,
zelim uspjeti jer ako sam mogla
proci kroz svu ovu muku....
zar nisam zavrijedila da sreca i meni sada pruzi ruku...??
Post je objavljen 28.12.2007. u 17:15 sati.