Već dugi niz godina Božićnje-Novogodišnji blagdani su za mene vrlo frustrirajući iz raznoraznih razloga ... nije da ih ne volim i da im se ne veselim, ali ... uvijek me nekakvo zlo snađe ...
Tako je bilo i ove godine ... nakon prošlonedjeljnog laganog treninga, kojemu je doduše prethodio jaki subotnji, obnovio sam ozljedu koljena koja me nije mučila punih osam mjeseci. Nakon toga, imao sam ubitačni badnjak na poslu, a na sam Božić, zdrmala me takva viroza, da sam se navečer dva puta rušio u nesvijest sa temperaturom od 40 stupnjeva ...
No svako čudo za tri dana, tako da sam već danas išao testirati koljeno koje je valjda od straha pred onom čudovišnom virozom potpuno prestalo boljeti. Nakon, samo dva kilometra lagano ustanovio sam da i dalje boli. Nema više odgađanja, dogovorio sam pregled u Lovranu odmah nakon blagdana.
I za kraj ovog kratkog posta jedna lijepa stvar ... jutros me je nazvao legendarni Šarac i sa nekoliko toplih riječi zaželio meni i mojima sve najbolje ...
Na isti način i ja želim svima vama koji me čitate i koji me znate, puno radosti, ljubavi, zdravlja i dobrote, uz riječi koje mi je Šarac uputio na kraju razgovora, a koje su me oborile s nogu ... trčimo dalje ...
Post je objavljen 28.12.2007. u 17:00 sati.