Marketing
Što je to ljepota?
Danas, dok sam prolazila kroz svoju snijegom zatrpanu ulicu, oči su mi zasuzile. Krenula sam obrisati suze od hladnoće, ali sam se sjetila: “Našminkana sam.“ Bila sam kod Vještice. Probno šminkanje. Zaista fantastično šminka. Ali, treba li mi to? Nekad šminka ne uljepšava čovjeka. Nagrdi prirodnu ljepotu. U redu, slažem se da su male količine prihvatljive. Netko da naglasi zeleno-plavu boju očiju, netko dugačke trepavice, netko pune usne. Ali netko pokušava naglasiti sve. I rezultat je katastrofa.
Koliko ste puta čuli kako će nam lice izgledati staro, a u duši ćemo biti mladi? Puno, zar ne? E pa, istina je. Svi ti kozmetički preparati ne čine nešto posebno dobro našoj koži. Vidite li sve one reklame na televiziji? Reklamiraju kako se uklanjaju bore. Hm… Zar ne bi bilo lakše da ste cijeli svoj život mazali lice običnom kremom dva puta na dan? Ali ne, ne razmišljamo o posljedicama. Zato sada koristite neke revitaliftove i ostala sranja koja su tu da vam uzmu novac.
U dm-u. Čekam na blagajni. Ispred mene dvije bakice. Otprilike 65-70 godina svaka. Jedna izgleda kao strašilo. Previše šminke, pudera, rumenila, a o sjenilu ni da ne govorim. Jednostavno se ili uplašiš ili se nasmiješ kada ugledaš nekog takvog. I dalje ona kupuje sjajila. Za izbrazdane usne. Rumenila. Za oronule obraze. Sjenila. Za naborane kapke. Misli da će tako biti ljepša?
Druga baka. Kupuje kreme. Ova za ovo, ona za ono. Nema šminke. Ta je izgledala onako kako priliči njenim godinama. Dobroćudno, srdačno, simpatično. Svjesna da vrijeme ide, da se neke stvari ne mogu zamijeniti ni na koji način.
Gledam seriju „Reži me“. Fascinira me ta serija. Što sve ljudi su spremni dati da bi zauvijek bili „lijepi“. Podnijeti bol. Dati hrpe novaca. Možda čak i biti poniženi. Zašto? Da bi se osjećali kao da imaju 15 godina manje.
Hej, ljudi. To je sve u glavi. Ako ja mislim da sam lijepa, onda jesam. Ako mislim da sam preniska, onda jesam. Ako mislim da mi treba neko drugo lice, nos, trbuh, guzica, onda mi prvo prosvijetlite pamet.
Nitko nije savršen. Možda se ti ljudi tako traže. Tada ne trebaju pomoć plastičnih kirurga nego psihologa. Svatko je lijep na svoj način, to je neosporivo. Nitko nije ružan. Osim toga, viđenje ljepote je sasvim subjektivno nešto. I o tome ne treba raspravljati. Ali treba raspravljati koliko su svi oni koji žele neke drastične promjene, koji se pri prvom danjem svjetlu šminkaju, nanose sve gluposti na lice i tijelo, psihološki zdravi.
Budi ono što jesi, a ne ono što želiš biti.
Post je objavljen 28.12.2007. u 16:43 sati.