Znam da nisam pisala dugo... od šestog mjeseca... A sada pišem samo da zaokružim ovo u jednu cijelinu svoga života... Nevjerujem da će itko pročitati ovaj post... Nema veze... Pišem ga sebi za dušu...
Jučer sam čitala svoje stare postove, svoja jadanja, svoje probleme, svoje pjesmice... Imala sam osjećaj da čitam NEČIJI život... Ne moj... Blog mi je stariji više od 2 godine i u te 2 godine je bilo užasno puno zbivanja... Svega...
Ukratko... Problem sa starcima sam riješila... Riješilo se sve razgovorom... Trajalo je dugo i bilo je ubitačno riješiti sve to... Ali HVALA BOGU prošlo je sve... Prošlo je...
Pisala sam o nedostatku prijatelja... Nisam vjerovala da ih imam... Pogriješila sam... Od stabala nisam vidjela šumu... Nisam ni primjetila koliko ljudi volim i koliko ljudi mene voli... Drugi dio društva sam uvjerila u to sam dobra osoba i pokazala svoju snagu.. Pokazala sam da me nemogu iskorištavati i da sam jača nego oni... Pokazala sam da imam dušu... Dokazala sam da sam vrijedna svega toga... Sada su oni meni pokazali da im je stalo do mene... Sada znam da na svakom kraju svijeta imam nekoga tko me želi slušati... Ali naravno stari prijetelji su oni pravi prijatelji... Već sam 10 godina u ovom malom selu i nije mi žao što sam se baš ovamo doselila... Ovo je moj raj...
Pisala sam o ljubavi... Nije me pratila u životu... nema je ni sada... Pisala sam o svom galebu... Dečko koji me promjenio... Nažalost on je daleko... Za mene je on kao poslan od Boga, jer on mi je pokazao da sam nešto posebno... Uvjerio me da i ja znam voljeti... Daljina nas je dijelila, i samo sam čekala onaj dan kada ćemo se opet vidjeti... I došao je i taj dan... Otišla sam na Korčulu... Živjela sam za taj dan... Sanjala ga... Ali... Postala je to obična noćna mora... Moj galeb mi se nije obraćao... Bila sam prozirna za njega... I još uvijek sam... Jasno mi je da mu nije stalo do mene....
Obećala sam samoj sebi da ću ostati jaka i da ću nastavit dalje... I neću više nikom dozvolit da me tako zanese, da me digne na sedmo nebo i onda hladnokrvno baci kao čelik... Jača sam nego oni svi... Opet ćemo se vidjeti... Galeb dolazi za kojih 15-ak dana... I ovaj put ću ja biti hladna... Ljubav za mene nikad nije cvala i nikada nisam mogla tvrditi da sam sretno zaljubljena... MIslim da i nikada neću biti... Nema veze... Navikla sam na to... I naučila sam to voljeti... Sviđa mi se moj život.. Napokon... napokon sam sretna sa onim što imam... Nemam puno, ali ono što imam, sasvim je dovoljno... SRETNA SAM...
U zadnjem sam postu pisala o dečkuu iz razreda... Da... Naš dragi prijatelj je u raju... Sjećam se da sam pisala taj post o njemu dan nakon njegove smrti... I pisala sam o tome da neznam jesam li dan prije uopće razgovarala snjim... Sada sam se počela prisjećati na neke trenutke... Znam da je još uvijek snama... I da će stalno biti uz nas... Jednostavno osjetimo njegovu prisutnost... Baš tako... Osjetimo njegovu prisutnost....
Čitam svoje stare pjesme...pisala sam ih svaki dan... Ponekad poželim osjetiti opet onu bol... jer mi je ta bol davala inspiracije za pisanje... Sada je to sve nekako prazno... Nemogu napisat jedan jedini stih koji će imati smisla... Nemogu napisati ništa, ništa osjećajno, ništa dirljivo... Nesjećam se kada sam zadnji put napisala pjesmu... Žao mi je...
Počela sam pisati ovaj blog sa kojih 15-16 godina... Baš kad sam bila u najluđim godinama, puna emocija, osjetljiva mala curica... Bojala sam se prošlosti i radi prošlosti sam se bojala i sadašnjosti... Bojala sam se budućnosti... Sada... Eto za 2 dana sam punoljetna... Uozbiljila sam se i ojačala... Prešla sam preko svojim strahova... Ohrabrila sam samu sebe... Tu je negdje kraj ovoga bloga... Neću ga brisati... Jer možda jednog dana poželim pogledati unazad...
Hvala svima koji su mi komentirali, uvjeravali u to da će biti bolje... Nisam im vjerovala... Sada znam da su imali pravo... Nadam se da ću naići na nekog tko ima probleme kakve sam i ja imala i da ću mu pomoći sa svojom pričom... Hvala na svim komentarima... Mada ih nije bilo previše... Zato ih toliko i cijenim... Probat ću po starim linkovima ostavljat komentare ljudima koji su meni kometirali, nadam se da ste sačuvali svoj blogove...
VOLIM VAS SVE JAKO PUNO!
Post je objavljen 28.12.2007. u 14:32 sati.