Marketing
DANI DUDOVA,SVILE I DIVANA
Gledam sebe u zavičaju obasjanom suncem: Stojim u vinogradu, na livadi, u polju, u dvorištu i čujem glas svoga oca i majke, svih svojih…. (D.Tadijanović „Slike moga djetinjstva)
Evo ti ga vraže, odlučih napisati o mjestu i mještanima koje dobro poznajem i koji tebe još bolje poznaju. Tu nema foliranja, a kako kod napisao uvijek će netko nešto osporiti i netko neće biti zadovoljan. Istina ima previše.
Stare kronike vele da je u Podvinju 1557. osnovana župa Podvin što ukazuje i potvrđuje da je naselje nastalo ispod srednjovjekovne tvrđavice Vinica (što označava vinorodni kraj: Vinica u Ukrajini, Sloveniji, Makedoniji…). Turci su je osvojili u 16. st odmah nakon pada Broda i pogubljenja posljednjeg Berislavića, feudalnog gospodara Broda 1536. I tako su Podvinjci živjeli po brdu sve dok Turci nisu izgnani iz Slavonije, a jedna ženska (carica Marija Terezija) potjerala u nizinu i svojom zapovjedi o ušoravanju slavonskih sela i stvaranja Vojne Krajine - ušorila. Kako Podvinje tako i sva sela do Paurije. Tako i Podvinjce i dan danas zovu graničarima jer je tu bilo jedno od triju sjedišta pukovnija ( petrovaradinske, brodske i gradiške). Tako i danas Podvinjci s neskrivenom zluradošću pričaju kako su Brođani po sve papire morali ići u Podvinje koje su posjećivale i okrunjene glave kao što je car Franjo Josip kojem se brodsko izaslanstvo moralo pokloniti baš u Podvinju. Vole reći i kako svaki Brod ima kapetanski most, a kapetanski most Broda (najvećeg broda na svijetu) uvijek je bio u Podvinju. Podvinjci su u mnogo čemu „naj“. Imali su najbolje nogometaše, rukometaše, stolnotenisače, književnike (D. Tadijanović), glumce ( Mata Grković)… No, iz svega ovoga, odlučih se izdvojiti jednu svojedobno nametnu obvezu koja je s vremenom postala unosna i dobar izvor zarade, a ponovo dobiva „pravo građanstva“. To je svilogojstvo.
Tako je prije 200-ak godina Podvinje imalo dudinjake sa preko pet tisuća debala, proizvodili su svilu u svojoj svilani, sudjelovali po izložbama…Još 1801. izdana je zapovijed od tadašnjih krajiških vlasti iz Vinkovaca, da se po selima, uz kuće, sade dudova stabla. Svaka je kuća morala imati 30 stabala tako da je već 1825. brodska pukovnija imala dudinjake u 15 sela. U starim kronikama piše kako je u Podvinju na površini od dva jutra zemljišta tada raslo 5500 dudovih stabala! Taj dio Podvinja u Čavličkom kraju i danas se zna pod imenom “Dudinjak”. Nakon što bi iz čahure dudova svilca dobile svilene niti Podvinjke su od njih tkale oprave pa je tako zabilježeno kako je Marija Štević na Prvoj hrvatsko- slavonsko- dalmatinskoj izložbi u Zagrebu ( 1864.) za pokrivalo istkano od sirove svile na običnom stanu - dobila priznanje. Na istoj izložbi sudjelovala je i Jela Radovanović koja je na izložbu poslala platno od sirove svile. To su bile svilogojke koje su znale svilu s čahurica odmatati, presti i tkati ju na običnom stanu (naprava za tkanje). U Podvinju je koncem 18. stoljeća, uz znamenitu vinkovačku svilanu, također radila svilana, a ta zgrada postoji i danas i nalazi se uz staru školsku zgradu koju je pohađao i pjesnik Dragutin Tadijanović, a uz koju je vezana njegova pjesma “ Da sam ja učiteljica”. Nekadašnja svilana danas je poznata kao “kuća bilježnika Dama”, a na “vremena svile” podsjeća ploča s natpisom “... Pod vladanyem ....( vjerojatno Josipa op.a.) cesara Slavonije zemle gospodara plemenita bi ova svilana ...”
Danas u Podvinju ima tek tu i tamo pokoji dud, a sjećanje na te dane proživljavaju kroz manifestaciju „Svila šuška, šlingeraj se širi…“ kada se u rujnu mjesecu u Podvinju okupe snaše u starim nošnjama, iznesu svoje radove, radove svojih prabaka i zapjevaju stare, šokačke pjesme.
Post je objavljen 28.12.2007. u 14:01 sati.