Marketing
Štrajk glađu jedne odvjetnice: promašena metoda
Slika lijevo: spomen ploča desetorici članova Irske republikanske armije, koji su 1981. godine umrli u britanskom zatvoru nakon štrajka glađu, u kojem su tražili status političkih zatvorenika.
Počeo sam pisati nastavak jučerašnjeg napisa o kontroverzaam pacifizma. Onda mi je pažnju privukao aktualni slučaj štrajka glađu u Hrvatskoj. Kako je tekst o tome narastao, opća razmatranja ostavljam za neku drugu priliku.
Pristaše nenasilne akcije u borbi za pravdu promoviraju metode koje su razradili i primjenjivali Mahatma Gandhi, Martin Luther King, Stjepan Radić i drugi. Naravno, također i Isus iz Nazareta i kršćani u prva tri stoljeća (kasnije su i oni posegli za nasiljem u međusobnim obračunima i likvidiranju "paganstva".).
Jedna od tih metoda je štrajk glađu. Pojedinac dovodi svoj život u opasnost odbijajući hranu, čime stvara moralnu snagu koja se suprotstavlja moći države ili neke druge nadmoćne institucije. Metoda je relativno česta u svijetu (Google za frazu "hunger strike" daje 1.890.000 rezultata), a također i u Hrvatskoj, čija je javnost u posljednjih godinu dana bila svjedokom nekoliko takvih štrajkova.
Blogeri ne pružaju podršku
Posljednji je slučaj neobičan, jer gladuje jedna odvjetnica, zastupajući interes svojeg klijenta, koji se njenom činuj otvoreno protivi. Protiv Ljubomira Čučića se,,tvrdi ona,, "provodi institucionalni i medijski linč". Osuđen je zbog zlostavljanja svoje supruge i oduzete su mu kćeri, što je po njenom sudu nezakonito i plod "represije, kriminala i korupcije".. O tome je otvorila i blog, na kojem je u dan i pol napisano 244 komentara! To me potaklo da ih istražim, te da napišem ovaj komentar.
Slika lijevo: vjenčanje Ljubomira Čučića i Magali Boers. Izvor: Nacional.
Malo komentatora izražava potporu ("Sramota i za sve novinare i medije koji na ovaj način presuduju i stvaraju sliku o tatama zlostavljačima", "politika koja je u ovom slučaju samo sredstvo za osobne ciljeve pojedinca"). Neki iskazuju razumijevanje ali pozivaju da prekine ("trošite život i zdravlje na štrajk glađu...zašto?"; "Dajte sredite se svi, i dajte da djeca imaju sretno djetinjstvo", "znam da imate kćer i zbog nje prestanite sa štrajkom").. Drugi su sarkastični ("baš nas zanima kakva li je pozadina štrajka glađu odvjetnice koja je skrivala djecu od majke "), prezrivi ("Baš krasno, nasilnik i umno poremećani idiot otme djecu, a ti štrajkaš glađu"),, pa i prostački . Čak i oni koji imaju simpatija i izraza potpore za nju, gotovo nikad nemaju za njenog klijenta ("svi znamo da je manijak bio", "Dajte se probajte urazumiti i ostavite tog bolesnog čovjeka da se liječi", "Gospodine Čučić, zašto netko drugi gladovanjem vodi vaše bitke?")
Nema uočljive društvene nepravde
Desno: Ljubomir Čučić s odvjetnicom Natašom Pifar Mihelić (sa sajta sutra.hr).
Problem je ovog slučaja što je štrajk glađu kao sredstvo društvene akcije usmjeren ka ispravljanju neke šire društvene nepravde. Mora postojati neko šire načelo za koje je jasno, da je povrijeđeno, i za koje štrajkač glađu ulaže svoj život. Ovdje međutim štrajkačica glađu, odvjetnica Nataša Pifar Mihelić, iznosi zahtjeve vezane isključivo uz taj poseban slučaj.
To doprinosi da komentatori dovode u pitanje i metodu štrajka glađu kao nemoralnu:: "Što se štrajka glađu tiče, osobno o tome nemam dobro mišljenje, tko god to provodio. To je klasična ucjena i ja mislim da bi to trebalo kažnjavati kao i svaku drugu ucjenu." ili pak kao bezizglednu: "Najbolje da citava planeta zapocne strajk gladju jer, nazalost, toliko je nepravdi na ovom svijetu da je ni kolektivna smrt ne bi ispravila"
Spomenut je nekoliko puta i Branimir Glavaš: "Slažem se da se ne smije odustati dok god čovijek misli da je u pravu. Ali borba ne podrazumijeva uništavanje sebe, posebno sada kada je štrajkanje glađu izgubilo pravi oblik (Glavaš i sl.)". "Glavaš je kriv za popularizaciju štrajkova glađu. još malo pa će na taj način protiv kazni prosvjedovati oni koji su pregazili ljude na cestama, oni koji nisu platili porez". Glavaš je svojem gladovanju uspio dati širi smisao i mobilizirati znatnu podršku, ali samo u Slavoniji.
Prekinuti štrajk i vratiti se poslu odvjetnice
Ljubomir Čučić osuđen je kao nasilnik koji je zlostavljao svoju suprugu, pa čak i ako je sada povrijeđeno njegovo pravo da viđa kćeri neće zadobiti simpatije javnosti. Sam Čučić rekao je da je njen postupak besmislen i da će je silom nahraniti ako kolabira. Sve to pridonosi da gospođa Pifak Mihelić bude javno percipirana kao nerazumna osoba (i gore), a njena akcija kao besmislena. Često joj, na prvi pogled paradoksalno, predbacuju egoizam, jer ne misli na vlastito dijete (koliko sam shvatio, samohrana je majka). Tek rijetki dovode u pitanje ponašanje medija ("zbog udruzenog medijskog lincha oca, gut-feeling mi govori da je on tu prije zrtva nego zlikovac"), ili pak način ponašanja sudova, koji su u brakorazvodnim parnicama nepravedni prema očevima.
Štrajk glađu u ovom je slučaju neuspješno sredstvo borbe. Gospođa Pifar Mihelić trebala bi ga prekinuti prije nego dovede do ozbiljnih posljedica, te nastaviti obavljati svoj posao odvjetnice, koja unutar pravnog sustava treba učiniti sve u korist svojeg klijenta. A kao osoba, kako sama kaže, emotivno vezana uz njega, podršku mu treba dati na drugi način.
Post je objavljen 27.12.2007. u 22:41 sati.