Ljudi, nema više zajebancije! Vrijeme čini tik- tak, sat otkucava, bliži se Silvestrovo, naš dan za pamćenje, noć kada će u našem od 1066. godine kulturnom gradu nastupiti najveći od najvećih, legenda, čuveni brko sa Straduna, jedini i neprikosnoveni, legendarni, vječni, nenadjebivi – Miloooo Hrnić, aplauz dame i gospodo. Da, da, točno ispred kazališta, na poljani, uz sami zid hrama kulture, prastarog teatra, na rodjačkoj noći u šatoru gdje će se i ove godine skupiti svi oni usmrđeni seljačine da zajedno s hadezeovcima na pozornici i uz brku s lančinom od kila oko vrata zapjevaju.
U Gradskom poglavarstvu ne kriju zadovoljstvo što su i ove godine uspjeli u Šibenik dovesti najveću zvijezdu, baš kao što to rade sve ove godine, pogotovo otkad je na vlasti aktualna garnitura koja je već dovela nesporne veličine poput Satvrosa, Rozge, Zečića, Pejakovića…. Da, da Šibenčani, upravo vi, vi ste ti izabrani, vi ste ti koje će dobiti estradne face kakve zaslužuju. Jer vi ste izabrali ovu vlast koja zna izabrati za vas vrhunsku zabavu. Već godinama! I dok drugi tamo, pogotovo oni jadnici koji su pali komunistima u šake budu plakali tužni pod binom, ne želeći ni odbrojavati od gadosti glazbe Gibonnija, Hladnog piva, Jinxa, Prlkavog kazališta, Vanne, Olivera, Nine badrić, Leta 3 i ostalih bezveznjaka, vi ćete uživati opet, jednako kao i svake godine otkad mi biramo za vas. O dragi sugrađani, vi seljačine maloumne i vaše ružne, dlakave žene, dođite u što većem broju, prljavi i odrpani, na dernek, feštu od razvodnjena piva i grde govedine. Uživajmo u našoj pravoj, izvornoj hrvatskoj glazbi kakva se čuje u našim iskonskim selima, daleko od užasa koji nam žele nametnuti! Ali neće, neće moći, jer naša je Hrvatska prepuna Hrnića, Stavrosa i Zečića. Imamo brka koliko nam srce hoće. I svaki će doći na naš poziv. Odazvat će se, zalizati briljantinom u friško ofarbanu kosu, počešljati brke i kadenu tešku nadjenut oko vrata. I zakancati. Za vas, za našu zemlju čistoga duha.
A lokalni izbori tako su daleko… Kvragu, i da su sutra isto bi bilo. U ovom gradu alternative nema ni ispod kamena. Pa i da Rolling stonesi dođu na Poljanu, sve me strah da bi bilo publike. Jer ljudi nisu imali kad čuti za te, te, kako si ono rekao?
Da nije gadno kako je gadno, bilo bi fascinantno. Jer, ne želeći bit grub prema nikome, najveća je ironija u tome što dernek na poljani iz godine u godinu organizira čovjek mlađi od mene, koji je izlazio u sitom gradu, školovao se ovdje do punoljetnosti. Nije sa sela, iz gradske je obitelji, ali on u niti jednom trenutku nije zapeo u «imperijalistički» štih, nikad se nije zapalio na sve ono na što smo mi neki otkidali. Ne shvaćam kako, ne razumijem, ali tako. Mada mi nikako ne sjeda. Jer ne mislim na Gang of four, na Velvet underground, pa čak ni Sonic Youth, Radiohead, Nirvanu, sve ono što si morao konzumirati, htjeo nehtjeo… jer je vrijeme to donijelo onda kad je MTV bio prisutan kao HTV. Ali Stonesi, Beatlesi, komercijalna smeća poput Green Daya, Parni valjak? A? Ništa?
U jebote. Možda sam ja sjeban. Možda sam ja cijelo vrijeme u mraku.Hm. zašto netko ne upali svjetlo? Očito tražim previše, ali onda opet malo razmišljam, pa skužim da je taj brko jedan od četiri najskuplja izvođača za ovu novu godinu. Pa se zapitam, kako si to jedan jako siromašan grad poput ovoga moga može to priuštiti!? Pogotovo zato što je i lani bilo velikih kritika na trošak dočeka koji je bio jednako seljački, u šatoru i uz cajku. Nešto ne valja.
Lani je Gradskom poglavarstvu organizator festivala Šansone ponudio organizaciju dočeka za puno manje love ali Grad nije priznao. Iz toga se jedino da zaključiti kako ovaj moj vršnjak koji je odrastao na bezveznoj glazbi koja čak ne bi glazbom ni zvao, pošto poto zabrijao da je faca čiji neukus želi nametnuti svima. Jer, slučajno ili ne, taj tip je predsjednik gradskog HDZ-a. Pa tu stvar postaje jasnija.
Uvijek sam govorio da nitko nije više štete počinio kulturi ovog grada od HDZ-a, tog pokreta ljudi totalnog neukusa, a sklonih da nameću po svom odavno zamišljenom sistemu, ko nije s nama, protiv Hrvatske je, pa onda po istom šablonu, ko neće s nama na doček uz smeće od glazbe, ne voli ovaj grad i tako dalje, i tako dalje.
Tako mi ni ove godine ne pada na pamet ići dolje među njih, miješati se s njima. Iako sam svjestan da se još dugo ništa neće promijeniti. Političke alternative nema, ova druga nema šanse. A treće opcije nema. Jer terorizam ne dolazi u obzir. Ali gorki okus ostaje. Ne može se isprati. Nikako. Da Milo Hrnić, jebote. Di ja živim mako mila. Jadni smo. A oni se s tim ponose. Užas.
Post je objavljen 28.12.2007. u 01:04 sati.