Opet me zadobio. Opet razmisljam,pišem o njemu.
''I'm here without you Baby,but you'r still on my lonely mind,I think about you Baby and I dream about you all the time''
trešti 3 Doors Down iz mog Mp3-a,a ja se ne mogu još više poistovjetiti s pjesmom.
Jer ja sam bez njega...uvijek sam to i bila,ali ne mogu si pomoći,jedino na što mislim je on.
Bila sam zaljubljena u druge,zaboravila ga nakratko,no uvijek bih mu se vraćala.
Sada se postavlja pitanje,vraćam li se ja njemu,jer sam takva,zaljubljive prirode,pa kad nemam nikog maštam o njemu or is our love really an epic?
Don't get me wrong,nije da ja njega doživljavam kao najbolju osobu na svijetu,dobar,drag,uvijek pomaže drugima....no,no,no on je gad,da gad u pravom smislu te rijeci. Toliko narcisoidnu osobu i životu nisam upoznala. Njegova love list ide otprilike ovako: ja,ja,ja...pa dugo,dugo nitko,pa opet Ja. Briga ga za druge,on voli samo sebe(svog jedinog sebe).
A da ne govorim o tome da flertuje sa svim živim curama. Hmmm...zapravo sa SVIM curama.Osim naravno samnom.
Ah da,samnom je posve druga priča.
Mene ponižava,vrijeđa i baca u bad kad god stigne.Ups ne,kad god se sjeti da postojim.
Ok,sad si vi vjerovatno mislite kaj sam ja.Sadist,mazohist,emač?Ili jednostavno glupa.
Eh...kad postoji ona njegova druga strana,strana koju ne pokazuje tako često,strana za koju znam da me voli,ili me bar voljela.
S njim biti nasamo....to su rijetki trenuci koje najvise cijenim....jako je pametan,kužimo se,baš smo povezani.
Da....još uvijek smo povezani. Ja iz njegova pogleda iščitam što mi želi reci,isto tako on iz mojeg,sto puta nam se dogodilo da smo si dovršili rečenice ili pomislili isto.
I tu se vraća ta ideja o našoj ljubavi kao epici.
Mučenje,patnja,bol,svađa,slomljena srca,traje već predugo,ne želimo to priznati,kao da se bojimo...bojimo da ne budemo povrijeđeni,pa se skrivamo iza raznih maski....ali na kraju se ipak neizmjerno volimo.
Ja njega ne želim voljeti,želim ga zaboraviti,želim se odljubiti ali ne mogu.
Volim ga,i kao gada i kao debila i kao njega.Bila bih sretna kada bih mogla reci da će me proći ali sumnjam.
Već sam se pomirila s tim da ću ga zauvijek voljeti kao nikoga u životu,ali zajedno nećemo biti.
Cause,let's face it...epske ljubavi gotovo uvijek završe tragicno.
Ipak....u meni postoji mala nada,da ćemo možda,samo možda mi promijeniti njezin kraj.
Post je objavljen 28.12.2007. u 01:26 sati.