Imala je crnu kosu, oči boje neba,
svi su je voljeli, svi osim njega..
I dok je na klupi sjedila,
svi su je gledali, svi osim njega.
A sad kad je više nema,
svi su je zaboravili…svi osim njega!!!

Kažu ljudi da još i danas negdje potajno, u tišini svoje sobe plače za njom…još i danas je se sjeća… daje život samo da ga se sjeti barem na tren… živi za trenutak kada će mu opet doći kao u ona stara, ali PROŠLA vremena… kažu da je već toliko puta htio vratiti vrijeme unazad, molio je nebo da mu pomogne, da ga vrati u one dane kako bi ispravio svoje pogreške…pogreške koje je tek sada, prekasno uvidio… ali sve molbe, želje su uzalud… jer Nje više nema… Ona više nije dio njegovog života… otišla je u tišini jedne crne noći, pratile su je samo neke stare pjesme i pusta, nijema tama… od nje ostala mu je samo uspomena…uspomena koja ne blijedi… uspomena na jednu djevojku koja ga je voljela u vrijeme kada on nju nije..kada joj nikako nije mogao uzvratiti ljubav… uvijek joj je govorio da traži previše od njega, nikada nisu mogli zajedno trajati… sada je otišla od njega… maknula se iz njegovog života, htjela je izbrisati svaki trag koji bi je vezao na nešto što su NEKAD BILI… uspjela je u svojem naumu, ostvarila svoju želju… danas je sretna.. dijeli sreću sa nekim drugim, nekim tko NIJE on… ponovo voli.. kaže da jače nego što je nekad voljela Njega… voli nekog tko zaslužuje tu ljubav, koji joj uzvraća ono što sama daje… prije je samo davala, dala bi i pola života, a nikad zauzvrat ništa dobivala… no, nikad ni ništa nije htjela… bila joj je želja samo dobiti mrvicu njegove nepostojane ljubavi… nije mogla dobiti ništa, ništa, jer u njegovom svijetu nije bilo mjesta za nju.. danas ga je zaboravila, preboljela, ne traži više ništa od njega…ne očekuje ništa.. ali danas on traži nju… danas je on taj koji bi i život dao samo da se vrati ono staro vrijeme…vrijeme kada ju je imao, a nije je znao cijeniti… kažu da je tek sada, kada ju je izgubio, shvatio što je imao… kažu da se kaje i da bi sve dao samo da bi joj mogao makar na tren prići.. sada je on taj koji bi i na koljena samo da bude voljen, voljen od nje… ali nije moguće… sve želje su uzalud.. ona živi novim životom, ne osvrće se više na prošlost… prihvatila je odavno da je to prošlo vrijeme i da se izgubljeno vratiti ne može.. zato moli sve da mu poruče da je ne traži, da je zaboravi, da zaboravi da uopće negdje postoji… neka okrene leđa od nje kao što joj je okrenuo onog dana kada ga je najviše trebala…

neka je ne traži sada kada mu suza licem teče,
jer ona mu utjehu ne može dati…
neka je ne traži sada kada srce u samoći vene,
jer ona mu nadu u bolje sutra ne može probuditi..
neka je ne traži sada kada je sretna, zadovoljna svojim životom…
neka je ne traži sada kada su ga napustili svi dragi ljudi,
kada mu se slike pojavljuju pred očima, kada ga u grudima zebe
jer tako je bilo i njoj kada ga je čekala u tim dugim,
hladnim noćima…
neka joj ne budi stare rane,
jer stari ožiljci uvijek jače zabole u one dane..
recite mu da je zaboravi…
…da njeno ime više ne spominje u snu,
jer ona više nikada neće biti tu...

Post je objavljen 28.12.2007. u 00:03 sati.