Marketing
Ovako to rade pravi muškarci
Vinko je bio uznemiren novim zahladnjelim odnosom Vesne prema njemu.
Nije mogao naslutiti zašto se tako naglo uvukla u sebe. Razmišljao je da možda nije pretjerao sa raznoraznim prijedlozima . Činilo mu se da Vesna uživa u tomu i nije mu ništa govorilo da joj je dosadio.
Odlučio je nakon par dana kada mu je ona smišljala razne isprike o umoru ili previše obveza na poslu da otvori karte i upita ju zašto se distancirala od njega.
Usudio se doći do njenih vrata i pozvoniti.
Vesna je otvorila vrata suznih očiju i djelovala iznenađeno kad ga je vidjela.
„Mislila sam da je inkasant za vodu.“ – reče mu.
„Mogu li ući?“ – upita ju Vinko bez osmijeha na licu.
„Naravno.“ – odgovori mu Vesna i pomaknu se u predsoblju da bi on ušao. Onda je produžila u dnevni boravak, a on krenu za njom nakon što zatvori vrata i okrenu ključ.
Nekako se osjećao nedobrodošao i Vesna mu je djelovala veoma hladno. Na stolu je stajala šalica sa kavom i slika njenih roditelja. Iako mu je ponudila da sjedne, on je dvojio u trenutku i stajao s rukama u džepovima kaputa.
„Ne znam, Vesna. Čini mi se da sam pogriješio što sam došao i najradije bih se okrenuo i otišao. Nešto čudno se događa s tobom, a sad mi je nekako svejedno što je zapravo ako me više ne želiš.“ – završi Vinko rečenicu i krenu prema predsoblju.
„Sjedni, Vinko.“ – reče Vesna kao uplašeno dijete koje konačno više nije samo.“Želiš li kavu?“
On ju je gledao koji tren i pomislio:
„Kako si samo lijepa i tako tužna i uplakana.“, a onda joj rekao:
„Ako ne smetam.“
Kada se vratila sa šalicom kave za njega, sjela je pored njega.
„Znaš, Vinko, ja nisam zaljubljiva. I ne približavam se olako ljudima. Ali ti si bio nešto izvan svakog standarda. Bio si tako svoj, tako drugačiji. I onda sam se uplašila da te ja, zapravo, i ne poznajem dobro i ne znam o tebi tako puno kao ti o meni. Nije me niti interesiralo, dok te nisam vidjela s tom ženom.“ – odlučila je Vesna krenuti otvoreno i konačno izaći iz tog stanja koje je i nju jako mučilo i kočilo prethodnih dana u normalnom funkcioniranju.
„Kojom ženom, zaboga?!“- skoči Vinko sa dvosjeda.
„Onom plavušom na tvoj rođendan!“ – reče mu tužno Vesna.
„Ah, kučka, uspjela je s ciljem.A nadao sam se da je otišla prije nego si ti došla.“ – reče Vinko vraćajući sjećanje nazad. Samo pominjanje plavuše značilo je samo jedno, njegovu bivšu suprugu.
„Tko?“ – upita ga Vesna kratko, nastojeći zadržati hladan stav, a ruka joj je zadrhtala.
„Moja bivša supruga. Znaš ona radi u tvojoj firmi. I mogao sam samo pretpostaviti da će ti raditi probleme.- objasni joj Vinko.
„Dobila sam i anonimno pismo. Vjerojatno je i to od nje. Obaviještena sam da si ono veče, kada si meni muljao o prijatelju i namještaju, proveo s njom."
„Koje veče.....ajoj, Vesna, slušaj nešto. Vjeran sam ti kao pas i neću da vraćam film nazad i mislim se koje veče. Ako sam ti nešto rekao, to i jeste jedina istina. Nisam ja balavac.Ne bih se igrao s tvojim povjerenjem. Stalo mi je samo do tebe. A ona, ne zna srediti svoj život, i pokušala je motati se oko mene kad je čula da je mama umrla. Ali to je zbilja gotova stvar. Molim te, ne radi nam probleme, ne čini nas oboje tužnima. Pusti nas da uživamo u našoj sreći i grabimo svaki dan kao da je posljednji. Život je tako kratak, a meni trebaju dva da bih nadoknadio sve što sam propustio s tobom.“ – izbaci Vinko bujicu nakupljenih osjećaja i riječi.
Vesna ga je gledala i upijala svaku riječ. Osjećala je da mu može vjerovati, da nikomu ne smije dozvoliti da joj stane na put sreće. Osmjehnu mu se i reče:
„ Trebali bi početi planirati datum svadbe. Hoćeš li se oženiti sa mnom?“
„Hoću, hoću, hoću....voljet ću te dok mi srce kuca!“
K R A J
* Ovako to rade pravi muškarci - dio VII
* A sad - Jelena - dio VI
* Mama i Tata - Tata i Mama - dio V
* Mala princeza - dio IV
* U baru - dio III
* Bespomoćnost - dio II
* Pad zrakoplova - dio I
Post je objavljen 12.01.2008. u 04:00 sati.