Grad je bio ukrašen i ulice su djelovale kao da se kupaju u draguljima. Božić je dolazio.
Vinko nakon već dovoljno vremena predložio joj da ona za badnju večer dođe kod njega na ribu.
„Pripremio bih ribu na žaru i blitvu. To mi ide od ruke.“- predloži joj Vinko držeći ju za ruku.
„Pa, ne znam...mogla bih. Sad nema tate. Tako sam tužna u ove dane. Stalno mislim što bi mi radili i što bi pripremali.“ – uzvrati mu Vesna.
Vinko je bio pravi stručnjak za kuhinju. Riba je bila hrskava i mirisala je, a blitva je bila svježa i ukusna. Morala ga je pohvaliti i reći:
„Kad bih se kod tebe hranila, bila bih ovakva....“ – reče mu i napuhnu obraze da izgleda debelo. U taj tren on joj se primaknu i gricnu za obraz.
„Volim te, Vesna i sve ću učiniti da uvijek imaš taj sjajni osmijeh na licu.“ – prišapnu joj Vinko na uho.
Ona ga je gledala sa iznenađenjem i zaključi da joj nije zasmetalo što ju je gricnuo masnim usnama. To je bio veliki znak, jer je Vesna bila velika mučnica i cjepidlaka.
„Ja to tebi ne mogu reći, jer to nikada nikomu nisam rekla. Ja samo znam da mi je s tobom jako lijepo i da me usrećuješ. Ako te i budem voljela, to ti samo mogu pokazati. Ali, reći? Sumnjam.“- završi Vesna svoju konstataciju i podiže čašu s vinom.
Nakon što su oprali posuđe i sjeli da gledaju Tv, Vinko joj reče:
„Što misliš da spavaš ovdje, pa da u jutro otvoriš svoj dar ispod bora?“
Vesna ga je gledala raširenih očiju.
„Ja ću tebe morati zavoljeti. Pa ti od prvoga dana sve nekako klizeći i neprimjetno organiziraš. A što da kažem za noćenje.? Nije li malo prerano za noćenje kod tebe? Gdje ću spavati?“ – osmjehnu se kao djevojčica kojoj mama brani da spava s dečkom prije udaje.
„U krevetu! Na sofi! Na podu! Gdje želiš. Kunem se-neću te pipnuti.“ – našali se Vinko i stavi ruku na srce.
Odlučila je spavati na sofi. Bilo joj je pretjerano da spava u krevetu njegovih roditelja.
Da li je spavala dobro, nije znala, ali joj je bilo lijepo kada ju je u jutro po nosnicama zagolicao miris kave.
„Nisam čula da si ušao!“ – reče Vinku koji je dolazio iz kuhinje sa dvije šalice.
Odmah je poskočila prema kupatilu, a one krenu za njom i pruži joj neotpakiranu četkicu za zube. Izgledala je smiješno u pidžami njegove mame koja joj je bila veća za dva-tri broja. Njegova mama je bila krupna žena, a Vesna je bila sićušna.
„Ubit ću te. Pa ti si ovo sve tako dobro isplanirao.“ – prstom mu je lupnula po nosu.
Kad je izašla iz kupatila, Vinko je sjedio na podu ispred velikoga bora i srkao vruću kavu.
Ona mu se pridruži i sjede na tanki jastučić na patosu.
Vinko joj pruži dar ispod bora. Kad je otpakirala unutra je našla nježno žutu satensku pidžamu. A onda su se oboje nasmijali kada su kliznuli pogledom niz nju i kako smiješno izgleda u maminoj.
Vinko se nagnu prema njoj, poljubi ju i reče:
„Sretan ti Božić.“
„Hvala. I tebi neka je svako dobro.“
„Ti si moje dobro i sreća i radost. I sve ću učiniti da se nikada ne prestaneš smijati.“ – reče joj Vinko.
Bol za roditeljima je postala nešto zatomljeno i uvijek prisutno, ali podnošljivo uz spoznaju da nisu sami.
Imali su jedno drugo. Vesna je osjećala veliko povjerenje, sigurnost i oslonac u Vinku. A njemu je bilo veliko zadovoljstvo da se brine o njoj i usrećuje ju.
Naravno, svaki dan ju je čekao ispred poduzeća i zajedno su odlazili na kavu.
Jednoga dana dok je Vesna prilazila vratima na izlazu, kroz veliko staklo ugleda Vinka kako ju čeka. Ali u tom trenu priđe mu zgodna visoka plavuša, zagrli ga, poljubi i uze ispod ruke. Sve je izgledalo kao da će zajedno krenuti. Zastala je i gledala kroz staklo. Nešto su govorili jedno drugome i Vinko je izvukao svoju „zarobljenu“ ruku od plavuše. Izgledala je ljutito kada je dugim oštrim korakom otišla od njega.
Vesna je osjetila čudnu zebnju oko srca. U taj tren je shvatila da voli Vinka i da se uljuljala u njegovo obasipanje pažnjom. Nikada nije razmišljala bi li joj bilo teško da to nestane. Izašla je iz zgrade i krenula prema njemu. Odlučila je ništa ne pitati. A to je bilo gore nego da ga je pitala. Osmijeha nije bilo i svoje loše raspoloženje pripisala je nerazumijevanju kolege na poslu.
Kada se vratila u ured nakon kave, na stolu ju je čekala kuverta. Bez markice, pečata, bilo koje oznake. Samo njeno ime.
Dok je otvarala kuvertu, ruke su joj drhtale. Velikim tiskanim slovima pisalo je:
„Naivna si. Tako on zavodi svaku žensku. Sinoć je bio sa mnom. A što je tebi rekao?“
Vratila je film nazad u prethodnu noć. Rekao joj je da je trebao poći do prijatelja da mu pomogne oko nekog namještaja.
Srce joj se stegnu. Nije željela biti čangrizava cura i postavljati pitanja, a šutnja joj je teško padala.
Ipak je odlučila prešutjeti. Na kraju krajeva, još nisu niti spavali skupa. Koja prava ona ima.
* A sad - Jelena - dio VI
* Mama i Tata - Tata i Mama - dio V
* Mala princeza - dio IV
* U baru - dio III
* Bespomoćnost - dio II
* Pad zrakoplova - dio I
Post je objavljen 11.01.2008. u 07:00 sati.