Sjećate li se svih 12 mjeseci godine koja nam upravo izmiče?
Možete li, u svakom od njih, izdvojiti barem jedan dan za sjećanje?
Možete li, u svakom od tih 12 dana, izdvojiti jedan trenutak koji ćete zauvjek pamtiti??
Ja upravo brojim svojih 12 trenutaka 2007-e.
Želim biti spremna izlistati ih u onih zadnjih 12 minuta koje iskucavaju pred ponoć, na Silvestrovo ...
A onda ću, prema bakinom običaju, pošto ponoć otkuca, otvoriti vrata ili otškrinuti prozor ... i pustiti 2007-mu da izađe ...
I šapnut ću joj: Hvala Ti ... ... na dobrom i lošem, lijepom i ružnom ...
I bit će mi, kao i svake godine, težak taj trenutak.
Jer ja sam, kao i svi ljudi, u dubini duše ipak posjednik. Teško mi je pustiti iz ruke nešto što je bilo moje.
No, Stara godina mora ustupiti mjesto Novoj.
Ne možemo, ma koliko to ponekad željeli, ostati u prošlosti.
Dakako, da sam se, pišući ovaj post, sjetila Andersenove Priče o 12 mjeseci.
Hans Christian Andersen ili jednostavno H.C. Andersen.
Njemu se uvijek vraćam. Blizak mi je i drag, još od djetinjstva.
Jer, i ja sam, u dubini duše, i mala sirena i ružno pače, i porculanska pastirica s police i gerda koja traga za kaiem ... i krastača na dnu bunara ... Ja sam princeza koju žulja zrno graška ...
Ja sam i goli car bez novog ruha koji se boji da će ispasti glupan ...
I ono sam dijete koje viče, drugima i sebi:Car je gol!