TISNO
Naša je radost velika, Frane nam se vratio, ali osjećaji se prelamaju zbog Tome, Ante, Marka, Josipa, Ivice, Dina, Gabrijela, Hrvoja, Karla, Ante, Marinka, Ivana...
Želja roditelja Frane Lučića, junaka s Kornata i jedinog preživjelog u najvećoj tragediji hrvatskog vatrogastva, koja se dogodila predzadnjeg dana kolovoza ove godine na ovom otočju, ostvarila se. Božić, najljepši kršćanski blagdan, dočekali su zajedno sa svojim Franom. Njegovim dolaskom, nakon više od tri i pol mjeseca od tragedije i liječenja, u dom Lučićevih vratio se optimizam. I u punom smislu riječi, u ovom domu zasjala je radost Božića, radost rođenja. Osjetilo se to i na Badnjak i na Božić dok smo u odsjaju lampica s božićnog bora s majkom Ljubicom, ocem Vilimom i Franinim bratom Markom prebirali i po proteklim danima, punim strepnje i iščekivanja.
- Je, naša je radost velika. Naš se Frane vratio. Tu je s nama i uz nas, ali... naše emocije, naši osjećaji se prelamaju. Kako se uopće radovati kad njegovih prijatelja, kolega, Tome, Ante, Marka, Josipa i Ivice nema. Teško je to. Teško nam je zbog njih i njihovih roditelja koji su i nama prijatelji, rođaci, poznanici. Teško nam je i zbog Frane u svom domu s ocem Vilimom, majkom Ljubicom i bratom Markom,Dina, Gabrijela, Hrvoja, Karla, Ante, Marinka i Ivana, koje nismo poznavali, ali su bili kolege našeg sina i njihovih najbližih – govore nam Ljubica i Vilim dok, sjedeći u naslonjaču, Frane samo pogledom prati naš razgovor.
Njega nam i nije namjera previše zapitkivati, a nije ni potrebno. Iz njegova pogleda sve se više može pročitati. No ipak, kad razgovor krene u drugom smjeru, Frane će se nasmijati, reći kako je lijepo biti ponovno u svom domu, pa makar i nakratko, jer slijedi još duga rehabilitacija i, naravno, razmišljanje o budućnosti. O završetku studija, o druženju s prijateljima Kristijanom, Filipom, “cimerom” Ivanom, Danijelom... o druženju s kolegama i prijateljima u tišnjanskoj glazbi Hartić pa i o planiranju vlastite obitelji...OPŠIRNIJE
Post je objavljen 27.12.2007. u 22:23 sati.