Prošlo me blagdansko raspoloženje.
Zapravo potpuno sam zaboravila na Božić.
Na njega me još posjećaju ukrasi koji me već pomalo živciraju; isti oni ukrasi kojima sam se tako jako radovala.
Još jedna promjena raspoloženja.
šteta.
Zaljubila sam se.
U osobu u koju se nisam smjela ni htjela zaljubiti.
Bahat je umišljen i pun sebe ali je i dalje najbolji najslađi i najposebniji dečko kojega sam u životu vidjela.
Moje frendice nikako ne razumiju zašto mi se sviđa.
Po izgledu se svima sviđa, ali im se zamjerio svojim sarkastičnim odgovorima na njihova {po meni bezvezna}pitanja.
Prema meni je dobar.
Pažljiv mogli bi reći.
Meni nikad ne daje bezobrazne odgovore; te mi ponekad uputi svoj prekrasan osmjeh od kojeg mi noge zadrhte.
Kada me pogleda ne mogu dugo održati zdrav razum pa brzo skrenem pogled kako nebi shvatio da buljim u njega kao tele.
Neki njegovi prijatelji su me već pitali da li mi se on sviđa jer mi se kao vidi "poseban" sjaj u očima kad god ga gledam, pa čak i kada me samo pita nek bezvezno pitanje kao što je koliko je sati.