Sljedeći tekst je napisan 18. studenog, a moja najbolja prijateljica zna što se desilo tog dana. Ovo sam namijenila samo njoj:
Ovo pismo ili članak..što već jest da jest…pišem svojoj najboljoj prijateljici jer ona zna sve o meni…
Znaš…nekad nešto željno iščekuješ i samo tome se raduješ…samo za to živiš…svakim danom se budiš s tom mišlju u glavi…u srcu… I tako nestrpljivo to čekaš…a onda, kada dođe taj trenutak…ispadne baš pljuf…ili baš nešto suprotno se dogodi… Što onda učiniti? Kako dalje? Je l' ti vidiš nekakvo rješenje za moja pitanja? Ma ne, znam da nema odgovora…jednostavno je tako htio dragi Bog…on zna sve…Bog sve radi s razlogom…
Nemoj se bojati oluja koje ti ovo vrijeme donosi, nemoj se bojati neočekivanih raspleta nekih situacija…Mnogo puta u životu ćeš naići na nepravdu…i zaboljet će te to…Ali, vjeruj mi, nemoj se previše mučit oko toga…i nemoj se obazirat na sitnice i zamarat se njima…nemoj, poštedi sebe beskorisnog nerviranja! Ne znam ni sama zašto ti ovo pišem…a tako, došlo mi je…jer znam da ćeš me sutra u školi pitati kako je bilo…jer ja ti o tome govorim već više od dva mjeseca… Ali, draga moja, nije bilo onako kako sam očekivala…dogodilo se nešto sasvim neočekivano…ali moram ti priznati da sam sretna…i smirena…
Ja sam se prepustila u Božje ruke, neka me On vodi kamo već trebam stići…neću mu više prkositi…Znam, bit će uvijek pitanja, a odgovora biti neće… Ali…ne mogu protiv toga…i ja sam isto samo običan čovjek… I koliko sad možda žalim za izgubljenom bitkom…ah, toliko se i radujem novoj pobjedi… Znaš…ponekad umre i nada…posljednja, da, ali svejedno umre… Nemoj se razočarati…svanut će i tvoje svjetlo…u jednu ranu zoru kada budeš najmanje očekivala…i vidjet ćeš, oni od kojih si to najmanje očekivala, upravo oni će te učiniti sretnom…i bit ćeš im vječno zahvalna… Zapamti i ovo- ono što te čini drugačijom, čini te posebnom… Znam da možda sada nećeš moći razumjeti smisao i značenje ovih mojih riječi… Ali, nadam se da hoćeš jednog dana…
Znaš, ti me poznaješ najbolje…ali neke stvari nikad nećeš moći shvatiti o meni… Ima stvari koje ti nisam priznala i ima onog što sam ti lagala…Ali, vjeruj mi, tako je bilo najbolje za svih…
Nemoj se ljutiti na mene i molim te, nemoj me nikada zaboraviti…ni mene ni naše najljepše trenutke života… Hvala ti što si mi uvijek pružala onu pravu podršku kad je nisam dobivala od nikoga…
A što drugo ti mogu reći nego veliko hvala!
Post je objavljen 27.12.2007. u 13:09 sati.