Marketing
vrenje ispod maski
Najuža ekipa u Institutu brojala je petnaestak ljudi sa svih strana svijeta koji su ondje provodili dane od ujutro do kasno navečer, subotama i nedjeljama. Narudžbi je bilo toliko da ih nikada nije usfalilo, a nalazi su bili fascinantni. Ubrzo nakon što se pogon zahuktao, bili smo zgromljeni sasvim jednostavnim saznanjima. Kakvu god da tajnu skrivaš, kakvu god da pritajenu sklonost njeguješ, čega god se i pred sobom sramiš, čak i ako si u velikoj manjini, dijeliš to s milijunima i desecima milijuna drugih ljudi. Mnogo od onoga što ni na najgorim mukama ne bi priznao skrivaš jednako kao i najveći broj ostalih. Dapače, ona manjina koja nije potpala pod neki porok ili sramnu naviku, s njima nešto nije u reku! I, gle, gle! Istražujemo ono što je slučajno tvoja najveća tajna, a rezultati kazuju da isto to taji još devedeset i dva posto stanovništva. Na red dođe drugo nešto što skrivaš kao zmija noge, a ono isto postoji kod devedeset i šest posto ljudi tvoga spola i dobi. Nema tajne po kojoj si jedinstven! Svačija najgora intima je opće banalno mjesto, jedino što to svatko skriva od svih drugih ne znajući da i drugi to isto skrivaju. Kadikad su saznanja bila takva da smo se samo bijelo gledali. I tako smo se zatekli u situaciji da skrivamo jedni od drugih upravo ono što smo zajednički razotkrivali kod svih ostalih, da smo svi svjesni da svi sve znamo, te je skrivanje razotkrivenog postalo sasvim besmisleno.
Nakon nekog vremena osjećali smo se prirodno i neopterećeno kada je viša znanstvena suradnica objavila da na trenutak prekida raspravu da bi izašla na stubište i isprdila se, jer malo tko uživa u smradu tuđeg prdeca, te kada bi se nakon minute-dvije vratila uočljivo bolje volje. Žučne rasprave znale su se prekidati da voditelj terenskih ispitivača ode na zahod izmasturbirati u miru jer je voditeljica obrade podatka previše razbacivala dekolte, a svi smo znali da se ne voli tucati dok ima menstruaciju. Uvečer se u opuštenoj atmosferi razgovaralo kako je netko imao prva seksualna iskustva s vučjakom, a drugi je pričao kako je kao dijete razmazivao kakicu po kvakama u roditeljskom stanu. Sistemski inženjer je uživao slobodno hodajući naokolo sa ženskom čarapom na glavi, a glavna knjigovođa otkucavala hodajući jer je neprestano nosila japanske kuglice, pri čemu je glavni analitičar neprekidno češao hemeroide.
Najveći napor bio nam je razgovarati s ikim izvan našeg kruga, s bilo kim od ljudi koji stalno glume dostojanstvene i pristojne uloge lišene stvarnih sadržaja. Bilo je to ne samo naporno nego i isprazno i dosadno. Jedini s kojima nismo imali nikakvih problema komunicirati bili su bivši članovi Instituta koji su voljeli navraćati u posjetu kada su ih puštali na dopust iz sanatorija i specijaliziranih ustanova u kojima su bili smješteni.
Post je objavljen 27.12.2007. u 12:43 sati.