Marketing
Divan Božić
Gledam danas i gradski golubovi su se sa pročelja gradskih zgrada preselili najvjerojatnije na tavane, jer ih nema za vidjeti, a osim studeni prijete im i poveće ledenice sa oluka. Zima je kakve smo se čak i poželjeli, a bijeli Božić nas je raspametio ljepotom. Pahulje su nas pratile i na polnoćku i poslije. Staze nas običnih smrtnika koje utabamo kao zvijeri ili ih pak zabetoniramo i asfaltiramo, odjednom su postale nevidljive i prekriveni bjelinom. Svi smo odjednom počeli hodati po oblacima, po nekoj drugoj dimenziji, a žurili smo i hrlili, pozvani na radostan događaj. U crkvi je bilo lijepo, manje gužve nego prije, a izbor pjesama neobičniji nego prije. Djeca su dominirala, a tako i treba, kao i poziv svećenika na humanosti i razumijevanje za one koji su u potrebi, samoći, neimaštini ili pak zatočeni, ili u nekoj nevolji. Poslije mise sam kao i prošle godine pokušao uloviti trenutak praska vatrometa. Ovo puta i Nebo se poigralo sa mnom, pa su se pahulje natjecale sa iskrama vatrometa. Uvijek su bile u prvom planu, bliže i brže. Ipak nešto je i ostalo otkinuto od zaborava u slici, u djeliću Svjetla kao nagrade za blagost, za strpljenje, za ljubav. Sin je sa svojom malom ekipom uspio ove godine sa božićnim čestitkama i ukrasima za bor, zaraditi više nego lani, ali je sve do zadnje kune odnio svećeniku uz „pismo upozorenja“ da za taj novac kupi poklone siromašnoj djeci. Župnik je čitao pismo na polnoćki, ali nije htio izreći imena djece koja su se tako angažirala, no ja ću vam ih otkriti, bili su to Matea, Emanuela, Leo i Emanuel. Na taj način je htio valjda učiniti svu djecu ponosnom, pa mu ne zamjeram. To je ipak mala gesta dječje humanosti prema možda daleko vrednijim darovima odraslih imućnih. Ostat će mi u sjećanju sinova rečenica: „Tata jedan čiko nam je prvi dan dao 50 kuna za samo jednu čestitku, a sutradan je za onaj moj ukras za bor isto dao toliko.“ Kad sam ga upitao da mi opiše tog čovjeka, ubrzo sam otkrio da je to jedan moj poznanik koji je gotovo svake nedjelje u crkvi, ima lijepu dječicu i skladan brak, a i dobri smo prijatelji. Mnogi su tako položili ispit humanosti vlastite savjesti, a nagrađeni su dječjim osmjesima i Božjim blagoslovom. Božić je bio predivan. Da li smo ga zaslužili?
Post je objavljen 27.12.2007. u 12:32 sati.