Jel ikad sidite na poklopcu WC školjke s četkicon u ruci dok voda teče bez ikakvog redoslijeda i bez ikakve veze, samo razmišljate kako ste tu završili ili još bolje kako je vas život tu di je sad? Jeste?
Ja nikada.
Jel ikad u neku dugu ljetnu noć ležite na lagano vlažnoj zelenoj travi i gledate u bespuće svemira, pravite se da znate di se nalazi Veliki medvjed , a zapravo samo brojite zvijezde i zvijezdice ili mislite zašto kraj vas ne leži neko koga stvarno volite a ne vreća sendviča? Možda niste baš gledali u zvijezde ali ste bili tu? U toj situaciji?
Ja nisam.
Nađete li sebe kako imate tup pogled na njenom rođendanu dok svi vrište i pjevaju Lijepo ime ..... Bog je živio..., a vi u sebi mislite o nečemu sasvim desetom kao npr. zašto on ne zove, već se ja svaki put moran javljat? Da? Nađete se?
Ja ne.
Šta ne mrzite kad se tuširate, a neko vam uporno lupa po vratima da izađete vani, a vama tlak skače na 547689 pa nonšalantno uperite srednji prst kroz odškrinuta vrata ili dobacite nešto u stilu začepi ili će ti doletit ovaj odčepljivač školjke ? Svako jutro, ha?
Not to me, sorry.
A sada for real:
Ja , ja , ja. Ria. Kako hoćete.
Da, istina je da mi malo fali da u onoj posljednjoj situaciji pokažem onaj prst, al' onda se sjetim da od gubljenja živaca otpada kosa što vodi do ćelavosti što vodi do toga da ću postati neudavača i moja predivna loza se neće nastaviti. No, isto tako se sjetim da živčanjenje dovodi do strašnih stvari za koje želimo da ih nismo napravili kasnije, a što je još važnije, znam da će taj trenutak proći i da ću svoga ''neprijatelja koji uporno tko zna čim lupeta po vratima'' uspješno odstraniti jednostavno ignoriranjem ili živciranjem istog.
Ali ovdje nije stvar o tome kako se otarasiti napornih nametnika koji su vam u krvnom srodstvu (ovim putem ne mislim na krpelje i co. ) već o nečem sasvim drugom.
The thing is da mrzim odrastanje. Što je upravo laž jer nemam pojma o odrastanju i o tome nije ovaj post. Samo nevažna činjenica.
The thing is da život nije razmišljanje nego taking action. I ne, ne pitajte me zašto u pola rečenice ubacin strane riječi, jednostavno mi tako bolje zvuči.
Zapravo the thing is da ja imam 16. Sweet (sometimes not so sweet) 16. Te godine... Gobac kaže da nije bio sasvim svoj kad je imao 16.
Ali stvarno sada, the thing is da ja ponekad stvaram probleme gdje ih nema. I the thing is uz to i da ne razmišljam dovoljno.
Najgori su američki romantični filmovi. Gledaš ih uporno cijelo vrijeme i onda dođe real life, shvatiš da prinčevi na bijelim konjima ne postoje jer:
1. Čisto sumnjam da itko po svijetu traži nevine djeve jašući na bijelom konju jer danas nema baš nevinih djeva. To jedino neki novi poludjeli Don Quiote.
2. I da dođe neki ljepotan na bijelom lipicaneru, tko garantira da će se prema tebi ponašati kao prema princezi?
3. Crni konji su nekako više graciozni, bijelo je tako out.
Umjesto prinčeva, imaš obične male momke koji su i bolji nego šta mi to žemskinje mislimo.
A to nije moja tema, i cijelo vrijeme kružim oko nje kao visak u onom natjecanju Domino Day kad treba početi novo polje igre, pa se on vrti dok ne udari u sredinu nečega.
Eto, vidite, ja se vrtin i salazin sa teme, a the thing is da nemam pojma govoriti o tome kako u svakoj lavini nesreće, ima bar jedna sreća.
P.S. Kako znati da ste dobili najboljeg običnog ljuda a ne princa na horse? Vidjet ćete, kad se prvi put gadno osramotite, a on vas ne ostavi, e taj je dobar. Toga ili ne dajte ili... Nema ili, ne dajte ga svakako, ako se otima upotrijebite onaj odčepljivač ili ga jednostavno zavežite za stolicu da ga nijedna ne može imati (mesiđ za momka: i ne, ode ne aludiram na vjenčanja ni zaruke ni dugoročno vezanje za stolice dragi ) .
P.P.S. Kada vam se čini da se sve ruši, pričajte sami sa sobom, meni je pomoglo. U slučaju situacije sa jutarnjim tuširanjem, samo duboko udahnite jednom i izdahnite te dobacite kako nema više tople vode, uvijek upali.
obavezno:
klik klik
Ria.
Post je objavljen 27.12.2007. u 00:52 sati.