Marketing
BROD NA SAVI OČIMA KRONIČARA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA IX
RATOVI I DALJE BIJESNE ALI SE U BRODU GRADI CRKVA
„[Prvorođeni sin]. GODINA 1741. Dana 12. ožujka, spomenuta nasljednica Austrijske vladarske Kuće, izabrana kraljica Mađarskog kraljevstva, rodila je sina Josipa Benedikta Augusta Mihaela Ivana Adama, koji je Rimskom carstvu i pridruženim mu kraljevinama donio veliku radost. Neka je Bog uzdrži i pozivi!
[Mir s Turcima]. Dana 8. travnja sklopljen je mir s Turcima. S naše strane postavljanju granice posred Save prisustvovao je preuzvišeni gospodin vrhovni zapovjednik Askadije Guadagni, a s turske jedan naslovni paša.
[Pruski kralj pustoši Šleziju]. Toga je ljeta pruski kralj osvojio i opustošio gotovo cijelu Šleziju, ostavivši jednu ili dvije tvrđe, ugrabivši i odnijevši u Prusiju sve srebro i zlato, dapače i sve sveto posuđe, kaleže, svjetiljke, srebrne i zlatne kipove, i sve štogod je dragocjena u crkvenom ili svjetovnom području bilo u toj zemlji, ostavivši gole zidine, opustošena i gotovo napuštena mjesta. No to još nije završilo, a što će biti, Bog zna najbolje.
[Barun Trenk i njegova vojska]. Krajem travnja i početkom svibnja presvijetli gospodin barun Trenk, izabravši po Slavoniji tisuću hrabrih ljudi i šumskih razbojnika, skupivši ih ponajviše u zabačenim i nepoznatim seoskim mjestima, obukavši ih u turske hlače i naoružavši s četiri pištolja, velikom puškom, jednim mačem i turskim nožem, pohitio je s njima u Šleziju u pomoć Austrijskoj Kući. U pomoć je otišlo i tri tisuće Hrvata, no ne s takvom opremom.
Trenkovo – dvorac Franje Baruna Trenka danas
[Mir s Turcima]. Negdje na početku, mislim 9. lipnja, dvojica izaslanika, turski naime izaslanik i izaslanik Austrijske Kuće, s velikom su pratnjom stigli u Zemun da bi postigli dogovor i potpisali mirovni ugovor, što su to 27. i učinili.“
„[Upravitelj gradnje crkve Presvetoga Trojstva]. Na spomenutom je kapitulu velečasni otac Ambrozije iz Broda, djelatni definitor, bio izabran za upravitelja gradnje crkve Presvetoga Trojstva. Iste je godine on postao predstojnikom samostana, budući da je otac gvardijan Franjo iz Vukovara bio imenovan tajnikom velečasnog oca Josipa iz Vukovara, djelatnog povjerenika za Dalmaciju, pa je odavle otputovao u Dalmaciju.
[GODINA GOSPODNJA 1742.]
[Krajišnici u Italiji]. Valja zabilježiti i događaj što se zbio 7. siječnja 1742. godine u Krajini. Naime, vojska je ove Krajine s presvijetlim gospodinom, gospodinom Franjom slobodnim barunom Hochenau, brodskim pukovnikom, u najvećoj tajnosti otputovala za Italiju da se bori protiv Španjolaca. Za kapelana te vojske mnogopoštovani je otac Filip iz Očevije, provincijalni ministar, odredio veoma časnog oca Augustina Kitinbergera. Proboravivši nekoliko mjeseci s vojskom, on se vratio u svoju provinciju. Mjesto njega bio je poslan veoma časni otac Andrija Kulojlović, sin ove opservantske provincije, tj. Bosne Srebrne, koji se marljivo sve dosada nalazi ondje u službi. Slava pak vojske ove Krajine poznata je ne samo nama u ovim krajevima, nego i drugima u Europi (kako iskustvo potvrđuje).“
[Prikupljanje materijalnih sredstava za gradnju]. Iste godine velečasni otac Ambrozije iz Broda, djelatni definitor provincije, skupljao je materijalna sredstva, neophodna za gradnju, budući da je bio postavljen za upravitelja gradnje crkve Presvetoga Trojstva.
[GODINA GOSPODNJA 1743]
[Početak gradnje crkve]. Te godine, 21. ožujka, započela je gradnja crkve Presvetoga Trojstva, a njezin je nadglednik bio velečasni otac definitor Ambrozije iz Broda. On je te godine gradnju priveo do polovice cjelokupne građevine.
Brodska tvrdjava danas
[ Pobuna Matije Lulića]. Godine 1743. neki vojnici iz Krajine bili su određeni za Njemačku, za rat protiv Prusije, a medu njima i Matija Lulić. Nakon nekoliko mjeseci oni su se vratili u Domovinu. No spomenuti je Matija, vrativši se s njima, tvrdio da mu je Njezino Veličanstvo dalo neke povlastice, pa je sam sebe počeo nazivati zapovjednikom. Vrativši se u Gradišku, poslije nekoliko dana počeo je sijati kukolj. A kad je kukolj porastao, rodio je pobunom. Tako se nastala pobuna ubrzo proširila do pola Krajine, tj. do Broda, a tada su ga već svi buntovnici nazivali zapovjednikom (kapetanom). Poslije toga drsko je postavio nekoga Mitra za zapovjednika, a toga su i buntovnici smatrali nedostojnim te službe. Tako postavljeni zapovjednici nanosili su velika zla onima koji im se nisu htjeli pridružiti. Neke su poubijali oduzevši im dobra, nekima su kuće zapalili sijući smrt i pustošeći, nekima su samo dobra oteli. Njezino je Posvećeno Kraljevsko Veličanstvo poslalo komisiju, kojoj je predsjedao preuzvišeni gospodin general Engelschoffin. Provevši istragu, na sramotnu je smrt osudio Matiju Lulića. On je, naime, imao biti rasječen na četiri dijela. To se i dogodilo kod sela Prvče, gdje je jedan od buntovnika bio obješen, a drugi proboden, dok je dvojici bio poklonjen život. Kad je to izvršio i na najbolji način uredio stvari, ovoj je Domovini dao veoma korisne povlastice, koje se čuvaju kod zapovjednika pojedinih tvrđava. Mitar se pak po drugi puta opredijelio za nasilje, pošto mu je prvi puta bio poklonjen život. No nije ga bijednik znao u poštenju sačuvati. Opet se odmetnuo i dao na pljačkanje ljudi. Zbog tako odvratnih stvari neko je vrijeme bio utamničen u Beču, odakle je bio prebačen u Osijek polomljenih kostiju. Iste godine 19. veljače bio je kod Podvinja stavljen na kotač. Ovdje je pak kod nas, u našem samostanu Presvetoga Trojstva vrhovni zapovjednik sa svim dodijeljenim mu časnicima triput objedovao. Oni su samostanu iskazali mnoga dobročinstva.
Brodska tvrdjava – kapela Svete Ane
[GODINA GOSPODNJA 1744]
[Dolazak konjanika]. Zatim, GODINE 1744, 26. svibnja, po dopuštenju Kraljevskog Veličanstva, konjanici su se s preuzvišenim gospodinom zapovjednikom Hochenau vratili u Slavoniju. Ovdje borave u najvećem miru, ali ipak žale zbog ranije pobune, ponajviše zbog toga što se veoma loš glas proširio po Domovini. Pješaci se pak još i sada nalaze u Italiji, uz najveću pohvalu i uspjeh.
[Gradnja crkve]. Gradnja je pak crkve Presvetoga Trojstva uznapredovala, a predvodio ju je već spominjani velečasni otac definitor.
[Natječaj za filozofiju]. Iste godine 26. srpnja u Osijeku je bio otvoren natječaj za filozofiju. Lektori su postali veoma časni oci Kapistran Glavaš i Benedikt iz Pakraca, a po drugi je puta bio potvrđen veoma časni otac Marko Wittman na budimskom filozofskom učilištu. U ovom pak samostanu lektor filozofije postao je otac Kapistran Glavaš, s novom braćom studentima filozofije, tj. Eduardom Horvatom, Franjom Pakovićem, Petrom Sabolevićem, Šimunom Petrićem iz Velike, Antunom Adudićem, Vinkom iz Kostajnice, Jakobom iz Požege i Ilijom Savom.
[Razmirice u provinciji]. Te se godine nije mogao održati provincijski kapitul zbog razmirica što su zabilježene u provincijskom arhivu, kao i zbog neprihvaćanja povjerenika mnogopoštovanoga oca Aleksija iz Rima, izaslanika prečasnog generala svekolikog reda Manje braće. Pošto su prevladali provincijski razlozi, on je više mjeseci proboravio u Beču, pokušavajući ući u provinciju. Kad je, dakle, umro prečasni otac Kajetan iz Laurina, generalni ministar svekolikog reda Manje braće, koji nije bio dobar prijatelj naše provincije, te kad je za generalnoga ministra generalni definitorij izabrao prečasnog oca Rafaela iz Lugana 8. lipnja u Rimu, dobili smo izaslanika velečasnoga oca Dominika Paljka, člana provincije Svetoga Ladislava kralja u Hrvatskoj. Koliko je on bio krepostan i razborit muž, pokazuju službe što ih je obavljao u svojoj provinciji. Naime, poslije velika napora propovijedanja Božje riječi i obavljanja odgovorne gvardijanske službe, bio je defintor i kustos, pa onda ponovo postavljen za gvardijana u Virovitici. U provinciju je došao početkom prosinca, a provincijski su ga oci srdačno dočekali u Velikoj, gdje je najprije započeo svetom vizitacijom. Zatim je redom obilazio samostane, a ovamo je stigao 11. siječnja sljedeće godine. Za osam dana, koliko je proboravio medu nama, od njega smo mogli naučiti svu čovjekoljubnost, razboritost i redovnički način života.
Brodska tvrdjava – Slavonska vojarna – danas klasična gimnazija pod upravom brodskih franjevaca
[GODINA GOSPODNJA 1745]
[Dolazak i slanje pješaka]. GODINE 1745. vratili su se krajiški pješaci iz talijanskih krajeva s najvećom pohvalom za herojska djela. Oni su ondje tri pune godine vjerno služili kraljici. Stoga su odmah poslani drugi, njih preko dvije tisuće, s pukovnikom Brodske krajine plemenitim gospodinom Adamom Budajem. Premda su u najvećem redu i miru odavle krenuli na put, ipak je došlo do otpora kod Legrada, i to ne bez razloga. Naime, vojska je zahtijevala da ne ostane toliko dugo vremena daleko od Domovine. Kad im je bio obećan rok od 18 mjeseci, smirili su se i otišli. To se dogodilo u ožujku.
[Slanje druge čete krajiške vojske]. Isto tako 22. travnja krenula je druga četa vojnika Slavonske krajine (u čijem je sastavu bilo također 1.200 konjanika), kojima je zapovijedao presvijetli gospodin Monastirlić, pukovnik donje krajine, a konjanici su bili povjereni zapovjedniku gospodinu Marijanu Terziću. Svi su zajedno bili određeni za Njemačku. Njima je za kapelana potvrđen veoma časni otac Petar Šimić, član ove naše provincije, koji je pohvalno davao i daje sama sebe, a prije svega potičući vojnike, javno i privatno, na mir i vjernost za čast i diku Domovine. Onima pak, koji su otišli s presvijetlim gospodinom Adamom Budajem, za kapelana je bio određen veoma časni otac Serafin iz Cernika.
Post je objavljen 28.12.2007. u 00:05 sati.