Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/theycallmecreature

Marketing

¤*.....TuGa....BoL....UsAmLJeNoSt...LAŽ......*¤

...
Ne mogu se pohwalit nekim sretnim događajima owih dana.....
Nije da mi bash ide....Ko da je ikad ishlo....
Potpuno sam iskljuchena iz swega shto se događa oko mene....
Dodushe....Mozhda je tako bolje.....
Ne opterechujem se s nebitnim stwarima....
Ali su me zato bitne stwari doslowno dotukle....
I ostawile da nepomichno lezhim.....
S ranama koje nikad neche zacijeljeti.....
...
...
Wishe i ne razgowaram s nikim....
Znaju me pitat jesam li uopche zhiwa....
Hah...Ni sama ne znam.....
Znate....Ako nishta drugo....
Prewishe sam se razocharala....
I to boli....
...
...
Kad si s nekim blizak.....
Wjerujesh mu....
A kad te iznewjeri....Pitash se...
Kako sam mogla biti tako glupa?
Ali....
Shto ako jednostawno nisi mogao znati?
...
...
Shto ako nisi smio znati?
I onda se pitash zashto....
Zashto swi uwijek bash tebe moraju iznewjeriti....
Zar si bash takaw magnet za zlo....?
...
...
Je li stwarno moguche da...
Zhiwish bez da te itko razochara...
I onda shwatish da je odgowor...Ne...
Shwatish da si osuđen na razocharanja....
Na tugu....
Bol...
Usamljenost...
LAŽ...
...
...
Opterechuju te twoji osjechaji....
Opterechuju te osjechaji ono malo ljudi koji su iskreni prema tebi....
I opet....
Patish i za sebe i za njih...
Ne zato jer to zhelish....
Nego....Zato jer te neshto dowde dowelo....
Neshto protiw chega se ni ne usuđujesh boriti....
...
...
I shto na kraju?

Ostajesh sam sa swojom tugom...
Boli....
Usamljenoshchu...
LAŽI....
...
...
Ostajesh u zacharanom krugu....
Iz kojeg nema izlaza koji bi swe isprawio...
Postoji samo jedan,jedini izlaz....
SMRT...
...
...
Ali NE...
Ti izabiresh zhiwot....
Kakaw god da bio,ti izabiresh zhiwot...
Ne znash zashto....
Ali....Osjechash obwezu....
Da nastawish zhiwjeti...
...
...
I mrzish se zbog toga....
Mrzish se jer nemash dowoljno hrabrosti...
Koja ti je sad toliko potrebna da se izwuchesh...
...
...
I u toj mrzhnji...
Zhelish umrijeti....
Ali ne da izađesh iz tog zacharanog kruga....
Nego iz chiste mrzhnje prema samom sebi...
Mislish da ne zasluzhujesh zhiwot...
Koliko god grozan,i zaprawo gadan bio...
...
...
I to traje...
Dugo...
Dok to ne otkrije netko tko ima swoje glupe ideje....
Poput one:"Ja ti mogu pomochi..." i slichno...
I misle da si bolestan....
Dodushe nisu daleko od istine....
Ali...Ipak....To nije to...
...
...
Shopaju te sa antidepresiwima...
I to te samo josh wishe ubija...Swakim danom swe wishe....
Oni ne razumiju....
Da ostaju samo tuga...
Bol....
Usamljenost...
LAŽ...
Shto god oni rekli...
Ili uchinili...
...
...
Kao shto rekoh...
Ostawljen si da lezhish nepomichno....
Sa ranama koje NIKAD neche zacijeljeti...
...


Post je objavljen 26.12.2007. u 23:05 sati.