Marketing
Pozdrav s Rogle
Mili moji, evo me na Rogli. Snijega ima dovoljno, čak do 1 m, i svaki dan padne još koji centimetar. Vrijeme nas služi, nakon što se ujutro digne magla, najčešće je sunčano. I hladno. Dnevna temperatura je u prosjeku oko -5°C.
Smješteni smo u dvoetažnom bungalowu. Dolje je dnevni boravak s kaučem na razvlačenje, kupaona s tuš-kabinom i potpuno opremljena kuhinja. Na katu su dvije spavaonice s po dva kreveta i veliki ormar. Mjesta ima dovoljno za četveročlanu obitelj. Grijanje si sami reguliramo, sami pospremamo, svaki drugi dan nam čistačice mijenjaju ručnike i bacaju smeće.
Doručak i večeru imamo u obližnjem hotelu. Restaurant je omalen, vlada poprilična gužva oko švedskih stolova. Hrana je ukusna. U Kranjskoj Gori imali smo triput veći izbor jela, ali i ovdje se može dobro najesti. Osoblje je dosta nervozno, svaki čas zavlada nestašica neke namirnice i zbog toga po nekoliko ljudi oblada konobaricu ili konobara čim ih vidi pa imamo osjećaj da se ovi skrivaju od nas. Stolovi se rijetko čiste, potrebno je doći dovoljno rano kako bi se našao čist i pripremljen stol. Zbog navedenog razloga dolazimo na doručak prije 8 h, buđenje je skoro kao kad radimo i idemo u školu. Nakon doručka vraćamo se u bungalow, pripremamo za skijanje. Ja sam šegrt Hlapić, pomažem kome treba. Otpratim najmilije do parkirališta, tamo se moji preobuvaju u pancerice i uzimaju skije. Skijalište je preko ceste. Promet je poprilično gust, treba dobro paziti pri prelasku. Ima nekoliko redara koji pokušavaju osigurati slobodne prilaze kolima Hitne pomoći ali se uvijek nađe netko od bahatih i sebičnih vozača koji misle da je prilaz skijalištu rezerviran baš za njih. Skijaških staza ima na pretek, skijaši su jako zadovoljni. Ima dosta Hrvata, prepoznaju se i po bijelim skijaškim odijelima hrvatske reprezentacije.
Na Rogli ipak nema klizališta. Postoji, doduše, jezero na dnu planne, ali led na njemu nije dovoljno siguran za klizanje. Tako da sam „popušila“ ove godine. Žao mi je, iskreno sam se radovala vlastitoj rekreaciji. Ovako vrijeme provodim u šetnji, fotografiranju, popijem si kavicu na skijalištu (jučer je koštala 1€, danas su mi htjeli naplatiti 1.30 pa su odustali jer se nisam dala navući na APP). Oko podneva imam spoj s ostatkom obitelji, popijemo si čaj pa se ili raziđemo ili pokupim koju od umornih curki. Dočekujem najdraže jednostavnim ručkom. Nije mi teško, a puno znači toplo jelo nakon fizičkog napora na hladnom zraku. Popodneva su rezervirana za bazen u hotelu (previsoka temperatura, prijatelju je prvi dan skoro pozlilo), sportsku dvoranu, odlazak u Zreče na bazen, kavu u hotelskom baru, TV ili laptop. Na večeri smo vrlo rano, zbog već spomenutih problema s nestašicama hrane i pripremljenim stolovima. Djeca se nakon jela povuku u bungalowe, mi odrasli ostajemo do fajrunta, uz vino i razgovor. Dani lete.
Na posao niti ne pomišljam. Prozujim ponekad blogosferom, mislim na vas i sigurna sam da biste uživali da ste ovdje sa mnom. U subotu ili ponedjeljak stavit ću sličice na blog, da vidite gdje sam (bila). Srdačan vam pozdrav šaljem! 
Post je objavljen 26.12.2007. u 17:58 sati.