Ništa važno se nije dogodilo. Prošlo je (pogledavam na blog) 18 dana od moga prošlog posta. Ovo čak nije ni loše. Hoću reći, imala sam i veći razmak između dva posta. A budući da velika horda mojih obožavatelja (Marko i Bicikljist) ne mogu više živjeti ako ne dobiju uskoro novog materijala za komentiranje...popustila sam pod pritiskom. Ovaj post će biti manje dubokouman (ajoj...sad Marko plače). Ali, oprostit ćete mi. Čime se ja zapravo bavim u svome životu trenutno? Uživam jer još uvijek nisam dobila nijednu ocjenu...yay...i gledam Nikitu...kako je ta serija zakon...u biti...Ja ne radim ništa. Ali sam barem toga potpuno svjesna. I onda smo bili na debatnom turniru. Koji je bio fakat uber. Osim što sam se prvi dan vratila doma u 9 i smrdila po cigaretama kao nitko dosad. A drugi dan hodala po Utrinama s Tenom pola sata tražeći nešto što prodaje sendviče, kako bi otkrile da je tako nešto Utrinjanima kao nama ostalima pojam lebdećih kuća. Iz ovog...hm...primjera mogli ste (ako ste jako smart) shvatiti da tako nešto nismo uspjele naći. Ugl...sad znam nevjerojatno mnogo toga o mortalitetnoj statistici. A neznanje na drugim područjima je i dalje isto. Ovo će biti malo kraći post...jerbo...idem gledat jučerašnju epizodu Nikita koju sam snimila...A i, imam ja i život znate...Ma zapravo-prekrižite to. Nemam.
Vaša jedina, Ja.
Post je objavljen 26.12.2007. u 14:26 sati.