Marketing
Pučke pobožnosti:
Jaslice – simbol novog života i spasenja
Lijepi božićni običaj postavljanja jaslica u crkvama i domovima ima
dugu tradiciju. Najveće zasluge za njegovo proširenje katoličkim
svijetom pripadaju sv. Franji Asiškom
Vjerovanje da je Isus rođen u spilji vrlo je staro i seže sve do 3. stoljeća,
kada se u Betlehemu ukazivalo na jednu obližnju udubinu, za koju se
tvrdilo da je u njoj rođen Spasitelj.
Ondje je već u 4. stoljeću podignuta bazilika, koja dijelom i danas postoji.
Uskoro se običaj postavljanja jaslica ili skromne kolijevke proširio u Rimu,
gdje se osobito u bazilici Svete Marije Velike štovao mali Isus položen u
jasle.
Kao što se ponegdje po crkvama na zapadu na Veliki petak počeo širiti
običaj postavljanja Božjega groba, s križem ili kipom mrtvoga Isusa,
tako se istovremeno počelo sa svojevrsnim zornim predstavljanjem
rođenja Isusova, osobito u božićno vrijeme, pa su tako nastala i razna
dramska skazanja na motiv Isusova rođenja.
Sam običaj postavljanja likova koji predstavljaju glavne aktere Isusova
rođenja pripisuje se inicijativi pobožne Marije iz Oigniesa (1177-1213),
jedne od prvih begina, žena koje su u Belgiji počele živjeti redovničkim
životom bez javnih zavjeta.
Ipak, nesumnjiva zasluga za širenje ovoga predivnoga božićnog običaja,
koji u ovakvom obliku pozna jedino Katolička Crkva, pripada sv. Franji
Asiškom.
On je u blizini mjesta Greccio u noći pred Božić 1223. postavio žive jaslice.
Uz pomoć mjesnog puka izradio je jaslice od slame i kraj njih postavio
živog magarca i vola. O ponoći je u jasle postavio živo dijete koje
je predstavljalo maloga Spasitelja.
Prvi životopisac sv. Franje Asiškoga, Toma Čelanski, ovako to živahno
opisuje: "Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i
magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se
siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da
postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše
ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću
raduje novom otajstvu.
Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju
stijene.
Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje
zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silna ganuća
uzdiše. Ranjen pobožnošću, ispunjen čudesnom radošću. Jasle su
oltar gdje se služi svečana misa, u neočekivanoj utjesi uživa
svećenik."
Od tih dana franjevački red je stalno promicao ovaj lijepi božićni običaj,
koji je danas ušao i u većinu katoličkih domova.
Ako se za božićni bor kaže da je nastao u protestantskoj sredini, za
jaslice s punim pravom možemo tvrditi da je tipični katolički izražaj pučke
pobožnosti ovoga crkvenog vremena.
Prenosimo:
Zadarski internet portal
Post je objavljen 29.12.2007. u 07:00 sati.