Ako ovaj napisi i dalje nosi naslov "Naslov ću smisliti kasnije" onda znajte da mi se nije tražio naslov, a i pisanje sam započeo "samo tako", potaknut nekim glupostima koje su mi se motale po glavi, par puta zapele za pokoji živac, pa sada, osim gluposti, imam poteškoće i sa glavoboljom.
Kao da je to opravdanje za smušeni tekst, ali ga, opravdanje, imam za razliku od prethodnih smušenih tekstova kada glavobolje odrješiteljice nije bilo da se na nju izvlačim.
Naslov ću smisliti kasnije ili Gastala ponestaje
Nego... Božić.. pa i Štefanje, ili kako to vele "blagdan poslije Božića" ili tako nekako... dani kada smo u većini slučajeva kod svojih kuća. Pogotovo na Štefanje, nakon što su neki od vas imali vrlo naporan raspored, ispunjen žvakanjem svega i svačega. Za neke je "stvar" započela sa večerama na Badnjak, pa se produžila preko Polnoćke na post-Polnoćkanske trač partije. Neki su tek tada večerali i tome slično. Većinom je sve završilo Božićnim ručkom koji je za većinu sastavljen od kojekakvih artefakata puretine u ovom ili onom obliku. Na Štefanje uglavnom sjedimo ili ležimo otpuhujući i lagano ili ne-baš-previše-lagano podrigujući i cijenimo što ne postoji institucija Božićnog ili Štefanjskog doručka kao što je to slučaj sa Uskrsom.
Zaista... zašto su dva od tri najveća kršćanska blagdana povezana sa obilatom žderačom i pijačom? Nema li tu nečeg poganskog u svemu tome? Možda baš i ne previše poganskog, osim ako se ne gleda na to prema kršćanskoj terminologiji... jer... ipak, koliko mi se čini, rimske Saturnalije preteča su naših Božićnih prežderavanja.
Rimljani, kakvi god bili, nisu baš pogani, ali svejedno...
Poganima bi mogli smatrata "barbare" tipa Huna, Avara, Slavena, Germana i ostalih "divljaka" koji su doma zaboravili zatvoriti vodu pa su ih previsoki računi potjerali na emigraciju, što nas dovodi do prvog povijesno zabilježenog slučaja trafickinga.
No, nadalje, imamo još i bakanalije, isto takve gozbe sa pretjerivanjem...
I sve te fešte padaju u vrijeme zime, kada priroda miruje, a ljudski je duh okovan ledom, pa da se nečime razgali, troše se mukotrpno skupljene zalihe od ljeta...
A-joj... kuda li sam samo otišao...
U principu, sebe ne smatram kršćanom, iako sam kršten. Dijete sam mračnog (a)socijalizma, kada se djecu potajno nosilo u seoske crkve na krštenje, pa se to tako desilo i meni. Ostale sakramente nemam, pa se stoga ne želim klasificirati kao vjernik, jer drugi su se potrudili oko svojih sakramenata, što ih nužni ne čini vjernicima niti dobrim kršćanima, ali stručnjaka stručnjakom ne čini samo znanje, treba i potvrdu da bi mu se znanje priznalo. Tako je i sa vjerom - sakramenti potvrđuju. Uzgred budi rečeno - diplome, kao niti sakramenti, ne osiguravaju izvrsnost onoga što potvrđuju.
Mislim da ne trebam ići dalje sa analogijama.
A niti sa digresijama.
Što sam želio reći? A da... ne smatram se vjernikom. Na živce mi ide komercijaliziranost Božića.
Sva je sreća da Ameri nisu i Uskrs i Veliku gospu prepoznali kao blagdane, inače bi se prodavalo sve i sva. Ne želim niti pomisliti kao bi to sve i sva izgledalo, ali bilo bi poprilično slično ludilu koje prati Božić, ako ne bi bilo još i gore.
Na živce mi ide i segregacija koju se pokušava izvesti, odvajanjem vjernika od (ne)vjernika, kao što to ide nekima od ruke...
Želio sam tu navesti link na post Arhangela, o kojem se piše na naslovnici servisa nam našeg, jer mi se činilo da upravo on spominje rečenicu "Sretan Božić svim vjernicima!", ali to iz njehovog članka izvlači uredništvo, tako da linka neće biti, jer Arhangel nam daje pravu čistokrvnu čestitku u kojoj nema niti natruhe komercijale, samo ono, prvobitno značenje Božića... pa ću staviti link na taj zapis... samo usporedbe radi sa onim što sam ja napisao....
Ah... opet sam se malo izgubio u razmišljanjima...
Da, htjedoh reći da iako nisam vjernik u punom smislu te riječi, ipak, pa ma koliko apokrifno to zvučalo, slavim Božić i Uskrs... mada se u oba slučaja sve svodi na (ne)kontrolirano prejedanje svim blagodatima slane i slatke kuhinje...
Čujem primjedbu, i prihvaćam je. Zaista. Trebalo mi je toliko puno riječi da izreknem samo tu gornju rečenicu. I to zato jer imam onaj neodoljiv osjećaj cigle u želucu, nakon svih suhomesnatih proizvoda koje potrpah u sebe na Badnjak, i svih purećih derivata sa mlincima koje potrpah jučer za ručak. A da o šećerno-margarinsko-orahovim derivatima prerađenim na temperaturama od 150 do 200 C i ne govorim. Danas je na jelovniku Gastal.
Ugodne blagdane i što manje posjeta ljekarnama.... Gastala ponestaje!
Post je objavljen 26.12.2007. u 10:00 sati.