Eto, za nama je još jedan Božić, tj. prvi dan Božića. Mnogi od nas su na počinak otišli pretrpanih želudaca, za nama su ostale nepojedene purice, odojci, sarme, kolači..., znatan dio toga na koncu će završiti u smeću. Dobar dio nas je i popio čašicu preko mjere. Ukratko, na blagdaske užitke potrošli smo poneku kunu više nego što je bilo nužno.
Istovremeno, kako je to nedavno rekao ravnatelj Hrvatskog Caritasa mr. Ivan Milovčić (Novi list, 17. prosinca 2007.), "u Hrvatskoj ima jako puno ljudi koji si ne mogu priuštiti ni dovoljne ni dovoljno kvalitetne obroke". Možda bi stoga upravo dani u kojima će s prebogatih trpeza viškovi hrane odlaziti u smeće, i u kojima su se znatne svote otišle u alkoholne pare i dim petardi, bili naoprikladnije vrijeme da se napokon osvrnemo oko sebe i, makar ono što nam je suvišak, što na kraju bacimo u smeće, darujemo nekome tko nema ni "dovoljne ni dovoljno kvalitetne obroke".
Mnogi će možda reći da nikoga takvoga ne poznaju, ali to nije razlog da se prvom sljedećom prigodom prežderajemo i razbacijemo. Postoje nebrojene humanitarne akcije putem kojih se može pomoći ljudima u nevolj, pri čemu je nazivanje posebnih telefonskih brojeva kojima se donira određena količina kuna najmanje dobro rješenje jer se donirana suma umanjuje za PDV i dopit telefonskog operatera. Puno bolje je planirani iznos izravno uplatiti na žiro račun organizacije ili udruge koja određenu akciju vodi.
Akcije se doduše uglavnom vode uoči Božića, kako oni koji su u nevolji ne bi Božić dočekali promrzli i gladni. No, živjeti treba i nakon Božića, pa, ako smo odlučni pomoći, učinimo to sada. Ne prežderajimo se više, pomozimo ljudima u nevolji, ne čekajući drugu predbožićnu akciju!
Post je objavljen 26.12.2007. u 01:39 sati.