Tiha je noć i svi se raduju sad
i snijeg kao nekad je prekrio grad,
a ja samo želim ruke tvoje
da me grle kao da je zadnji put...
Tužna je noć i ostaje san
suze sjećanja padaju na moj dlan,
da ti kažu one riječi dvije
sretan Božić ljubavi, volim te...
Jer tko samo jednom proba
okus tvojih usana,
taj se cijeloga života
od tebe ne odvaja...
Vidjeli smo se juče,
moje je srce zatreperilo,
pogled tvoj, poljubac i stisak ruke,
dovoljno da me s nogu oborilo...
A ti se opet onako slatko smiješ,
kao da je prvi put,
pitam se samo čezneš li kao ja
da se zagrlimo još jedanput...
Oko moje presušilo,
bez suza ostalo,
srce moje utišalo,
nitko ga ne čuje...
Nitko nikad nije...
Nitko nikad ni neće...
Nikog nije briga...
Nikoga ne zanima...
I stojim na trgu
okružena gomilom ljudi,
i stojim na trgu
potpuno sama...
Svjesna što mi je Bog namijenio,
koji plan za mene smislio...
koju zadaću zadao,
kakvu borbu pripremio...
Post je objavljen 25.12.2007. u 22:47 sati.