Marketing
prijateljice, voliš li me?
strašan je osjećaj kad želiš i trebaš zagrljaj a ne dobiješ ga...
kad trebaš nekoga za razgovor.. da ga upitaš kako je proveo dan... da mu kažeš da ti fali... a nitko te ne sluša...
kad zatražiš pomoć.. a nitko ne obraća pažnju na tvoje molbe....
a kraj tebe prolaze tvoji "prijatelji" ... kao da ne postojiš...
zvuči li vam poznato?
to je zadnjih dana bila moja svakodnevica..
osjećala sam se užasno usamljeno.. nesretno i zbunjeno...
priznajem.. uvijek postoji svijetlo na kraju tunela...
isčekujući taj trenutak..
to svijetlo..
krenula sam u Kastav..
nakon.. hm... mjesec dana?
prekrasno je bilo opet vidjet lica ljudi koje voliš...
koji tebe vole...
još to sve lijepo zamotano u šarenilo kuglica sa bora.. i uz božićne pjesme...
uz isčekivanje Božića.. najljepšeg blagdana....
nakon toliko vremena čuti njezin glas..
glas tvoje najbolje prjateljice...
gledati kako se probija kroz gužvu...
u novim cipelicama...
sa novom frizurom...
vidjeti njezin osmjeh..
i osjetiti zagrljaj...
čuti: Tako si mi nedostajala...
to je trenutak koji je sve promijenio..
osjetiti kasnije njezinu ruku na svom ramenu...
napokon shvatiti da postoji netko ko te voli...
dopuštajući osjećajima da me ponesu...
u tom trenutku ispustila sam suzu...
shvatila sam koliko mi znači taj dodir...
koliko mi znači to što se u gužvi oslonila na mene..
ona je ta koja me drži...
koja mi pomaže.. i podržava...
al ona je i ta koja mi kaže da sam blesava.. glupa..
koja me prekori i upozori...
ona je ta koju volim...
Jelena...
hvala ti!!
Post je objavljen 25.12.2007. u 22:47 sati.