Naravno da je hostel u kojem smo se trebale naći zatvoren za praznike. Vani ledara, ja u proljetnoj opremi. Naime, uopće nisam bila svjesna prilika u ovom dijelu mediteranske Europe budući da je u Splitu toplo. I tri sata vrludam od Redentorea do Redentorea...
Pošto je pristigla Siva, na vlačnoj stanici naišli smo na Fabrizia koji prodaje sobe. Odličan pazar - soba za 25 eura po glavi. Usridsride centra. Pa sad nek netko kaže da su kod nas cijene pristojne! U potkrovlju sagnjile kuće naša akomodacija jest prelud poluapartman s baroknim namještajem. Bračni krevet urešen je sitničavim viticama.
Mora biti da svi misle da smo jedna drugoj cura što bi mogao biti problem naiđemo li na kakve potencijalne mladiće. Sasvim odgovaramo Emilijinom opisu. Sranje je što ne možemo popraviti dojam jer smo zaboravile šminku i zimsku droljastu robu.
Svitanje u okupatorskoj metropoli bilo je prečarobno. Od akomodacije do Piazzalea smo romantično prošetale uz premirne i prečiste kanale s uredno akoštanim brodicama. Nigdje živa turista. Samo pošten radni svijet i mi-2 s 20 kila opreme, pomalo put administrativnog srca Europe.
Aerodrom u Trevisu zadnji put sam vidjela prije 3 godine. Tada je bio poljska kućica usred venetske selendre. Sad je izrastao u golemu, u talijanskoj suvremenoj maniri, loše projektiranu zgradurinu.
Post je objavljen 23.12.2007. u 16:07 sati.