Pregled posta

SRETAN BOŽIĆ

ej.......................SRETAN VAN BOŽIĆ.............................poćnimo s nečim a sto ima veze sa božičom............................................................................................

Božić je izuzetan dar ................................

Božić 2007. još je jedna šansa za čovjeka pojedinca, za male i velike, neformalne i formalne, crkvene i necrkvene - jednom riječju za najrazličitije ljudske zajednice sve do zajednice čitavoga čovječanstva. Kao i svaki, tako i ovogodišnji Božić ima svoju vanjsku, kulturnu i civilizacijsku dimenziju kao i onu unutarnju, zapravo bitnu, koja označuje utjelovljenje samoga Boga kao čovjeka i člana ljudske zajednice. Vanjska dimenzija Božića puno je uočljivija, možda i puno proširenija, a unutarnja je neizmjerno važnija, dalekosežnija i sudbonosnija. Velika je opasnost da vanjska dimenzija Božića - zaustavljajući se na sjaju starih ili novih običaja te na blagdanskom bogatom stolu - zasjeni ili čak potisne bit Božića - tj. uprisutnjenje Druge božanske osobe u čovječanstvo. U suvremenom hrvatskom društvu velika je opasnost da se i ta vanjska dimenzija Božića razlomi sve većim jazom između bogatih i siromašnih te da konzumistički mentalitet potisne i ono malo božićnoga duha sadržanoga u kulturnim ostvarenjima i običajima nadahnutim rođenjem Isusa Krista u Betlehemu kod jednih zbog prevelikog izobilja, a kod drugih zbog prevelike neimaštine. Velika je odgovornost na suvremenim Isusovim učenicima, a osobito po samoj naravi na apostolskim nasljednicima i njihovim najbližim suradnicima, da potrošački mentalitet i suvremena tehnologija merkantilističkog utjecanja na ljudsku svijest ne izbrišu izvorne kulturne zasade nadahnute otajstvom Božića te osobito da suvremena ljudska zajednica ne ostane prikraćena za bitni sadržaj događaja Božjega ulaska u ljudsku povijest sa svim sudbonosnim značenjima.

Ljudska zajednica, bilo obiteljska, narodna ili čitavoga čovječanstva, silno je obogaćena rođenjem svakoga djeteta; svaka ljudska zajednica ponosi se i obogaćena je svakim objektivno velikim i važnim čovjekom; a koliko li je tek čovječanstvo obogaćeno kad je sam Bog postao čovjekom! Slavlje Božića upravo ima smisao ne samo trajno podsjećati i osvježivati taj najblistaviji čas ljudske povijesti i ljudske naravi, nego i liturgijom taj čas tako aktualizirati da bi svaki čovjek otvorena srce mogao biti sudionik toga čudesnog i izuzetnog rođenja. Važnost nazočnosti samoga Boga ne može se ni prispodobiti nazočnosti kojega velikog čovjeka, a ljudi ipak hrle u susret velikim ljudima, osjećaju se obogaćeni susretom s njima; koliko više može čovjeka obogatiti sam Bog koji je želio biti u ljudskom liku!


Svojim pojavkom u liku novorođenoga i bespomoćnoga djeteta Bog silno iznenađuje i odmah započinje svoju veličanstvenu misiju u povijesti i vječnosti roda ljudskoga. Bog se, rođenjem kao dijete, odmah solidarizira s najugroženijima i najpotrebnijima ljudske pomoći, s onima koji bez pomoći naprosto ne mogu preživjeti ni opstati. Pritom Bog ima visoko mišljenje o čovjeku, o ljudima - što se za same ljude dosta često ne bi moglo reći - štoviše ima i izuzetno veliko povjerenje u čovjeka te se usuđuje kao posve nemoćan i posve ovisan predati u ljudske ruke. Istina jest da je ljudska zajednica različito reagirala na Božji pojavak u ljudskom tijelu: po Mariji, Josipu, pastirima i mudracima dio čovječanstva iskazao je svoju ljubav, svoju predanost i svoju solidarnost prema nemoćnom Djetetu, po Herodu i njegovim pristašama dio čovječanstva pokazao je i drugačije lice: lice neprijatelja, mrzitelja, uništitelja, a po ostalim suvremenicima betlehemskoga rođenja dio čovječanstva ostao je neupućen u Božji silazak u ljudsku narav, a dio je ostao indiferentan, no to nipošto nije zaustavilo Božji naum definitivnog približavanja čovjeku kakav on jest. Svojim rođenjem u krajnjoj bijedi Bog svjedoči i pobuđuje u ljudima najplemenitije osjećaje i stavove prema onim najugroženijima, ali i prema svim ljudima čiji je početak ovozemaljskoga života u posvemašnjoj ovisnosti o prihvaćanju, ljubavi i skrbi drugih. Nakon takva početka postojanja u ljudskoj naravi Isus Krist ne iznenađuje kad sam kaže: »Zaista kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« Tako se odnos prema Isusu, osobito kroz odnos prema čovjeku, i danas, na početku trećega tisućljeća, nastavlja po modelu četiri različita pristupa iz doba Isusova betlehemskoga rođenja. I danas se dio čovječanstva, poput Marije i Josipa, odlikuje ljubavlju, požrtvovnošću, solidarnošću i raspoloživošću za drugoga čovjeka; takvih ljudi, srećom, ima u svim narodima i svim Crkvama i religijama i takvi su ljudi stvarni graditelji novoga svijeta ili Božjega kraljevstva koje počinje u dobroti, ljubavi, solidarnosti, pravednosti i poštenju u ovozemaljskome životu, a dovršava se u vječnosti. Takvi su ljudi dopustili da Bog u njima i kroz njih progovara i djeluje i takvi su svjedoci da je Bog i u naše doba živ, djelatan i prepun ljubavi prema svakome čovjeku.

Ovogodišnji Božić novi je poticaj i izazov svakom čovjeku i dijelu čovječanstva koji se prepoznaju u drugačijim pristupima Bogu i čovjeku od Marije i Josipa da se u posvemašnjoj slobodi i kritičnosti suoče s novorođenim Djetetom, koje od samoga poroda trpi jer je postalo čovjekom radi čovjeka. Božić je posebno izazov i poticaj za one vjernike koji se kao takvi upravo prepoznaju možda jedino o Božiću da otkriju da je Dijete tu, da mu treba pomoći da bi živjelo i da otkriju da ih je to Dijete zavoljelo prije nego što su mu pružili ikakvu gestu ljubavi i solidarnosti. Prisutnost Isusa Krista u ljudskoj povijesti i ljudskoj naravi - a očituje se i danas na bezbroj načina - neizmjerno je blagotvorna i obogaćujuća, jer omogućuje svakom čovjeku da ostvari svoje cjelovito dostojanstvo, da otkrije svoj pravi smisao i da nađe pravi put do neizmjerne sreće. Božić 2007. je izuzetan dar, samo ga treba prihvatiti!


i još jednon SRETAN VAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ.....

gren ja sad....................adio...............


Post je objavljen 25.12.2007. u 14:03 sati.