Marketing
božićni detektiv
- Djed Mraz ne postoji, to je glupost. Netko donosi darove i ostavlja ih pod borovima. - Nitko još nije vidio roditelje da donose darove u kuću i smještaju ih pod borove. - Mali Isusek ne nosi vreću sa darovima ni na sliki. - Darovi se pojave, to svi znaju, a kako - to je misterija. - Možda darove donosi Djed Božičnjak. - Nema drugoga tko bi ih donio osim poštara, ali on obilazi kuće prijepodne. - Možda za Badnjak poštari rade i noću…
Zaključeno je: kad ne bi bilo Djeda Mraza, ne bi bilo ni darova, pa je možda ipak pametnije vjerovati u Djeda Mraza…
Odlučeno je da svi pokušaju otkriti tko zaista donosi darove. Nitko ne smije zaspati, nego će se svi samo praviti da spavaju i pokušati uloviti Djeda Mraza.
Sinku-mandarinku Dinku roditelji su i dalje bili najsumnjiviji. Uvrebao je priliku kada su oboje bili na donjem katu da gore pretraži njihovu spavaću sobu. Ništa. Ni u ormarima ni pod krevetom. Kada su oni otišli gore, pretražio je dolje podrum i garažu. Ni ondje ništa. I baka je bila sumnjiva, pa je iskoristio priliku kada je izašla iz svoje sobe u kupaonicu da zaviri pod krevet, u ormar, pa i na ormar. Uzalud. Pazeći da ukućani ne primijete što radi prekontrolirao je špajzu, sobu za goste, kupaonicu i tavan. Nigdje ništa. Već se spustila i noć, a ništa nije pronašao. Više nije bilo izgleda da će roditelji izlaziti iz kuće, a u kući nije bilo darova, te se zabrinuo da ne preostaje druga mogućnost da se darovi stvore u kući osim da navrati Djed Mraz, a u njegovo postojanje je ozbiljno sumnjao. Da se sjetio pogledati u prtljažnik automobila parkiranog u garaži bio bi mnogo manje zabrinut.
Nakon večere su mama, tata, baka i sinko-mandarinko počeli gledati neki film na televiziji. Film je bio baš napet i veseo i malac nije primijetio kada su se ženske iskrale iz prostorije. Tata se opružio pa kauču i smijao štosovima iz filma zajedno sa sinom.
Film je završio, sinac-mandarinac se okrenuo i uočio da otac duboko spava. Tek tada je shvatio da nema majke i bake. Nije želio buditi oca, ali je odmah krenuo pronaći njih dvije.
Kuhinja - nema ih. Prva soba, druga soba - nema ih. Nisu bile nigdje na katu. Uspeo se na gornji kat. Gostinjska soba… - nisu ni ondje. Otvorio je vrata bakine sobe i spazio ih. Mama je sjedila na podu okružena gomilom darova, od kojih su neki već bili zapakirani u ukrasni papir, a neki nisu. Baka je sjedila na stolici pored stola. Obje su zamatale darove toliko predano da nisu ni primijetile tko ih gleda s vrata.
Sinac-mandarinac je zgroženo promatrao što rade, ali ne duže od dvije-tri sekunde koliko mu je bilo potrebno da sve shvati. Mozak mu je radio poput kompjutora s najbržim procesorom i to punim kapacitetom. Shvativši i da nije zamijećen, brzo je zatvorio vrata i tiho se udaljio. Otišao je pravo u svoj krevetac, pokrio se do brade i odmah zaspao.
Ujutro su pod borom čekali darovi. Po ukrasnom papiru je odmah prepoznao neke pakete. Time je tajna Djeda Mraza bila razotkrivena, ali je odlučio čuvati to kao svoju tajnu još nekoliko godina da ne bi pokvario ono što se otkako je znao za sebe odvijalo na najbolji način.
Post je objavljen 25.12.2007. u 11:47 sati.