Ovo je dan za ljubav, dajem ti srce, dobro ga čuvaj…
Ja sam tebi dala svoje srce u nadi da ćeš ga čuvati najbolje što znaš, a ti si učinio ono najgore što si mogao učiniti…slomio si moje srce. Što misliš koliko sam se tada ja duboko razočarala u tebi? Ali ipak sam ti dala novu priliku. Godinu i pol na našem tronu ljubavi izmjenjivali su se usponi i padovi. Na kraju je završilo padom. Ljubav je izgubila bitku i nema snage da se dalje bori. Teško mi je kada te moram vidjeti jer neizbježno je. Puno se toga dogodilo da bi se to dalo riječima opisati. Još me uvijek peče onaj ožiljak na srcu koji si mi trajno ostavio kao jedinu uspomenu na tebe. I sada kažeš da ti je žao. Gotovo je, mali moj! Nema više pokušaja. Učinio si to što si učinio i ne možeš vratiti vrijeme. Znaš…svima govorim kako ja opraštam, ali ne zaboravljam! Tako ću i sa tobom. Ima neka pjesmica koja završava stihovima :vrati mi srce, oprošteno ti je. Pronaći ću je. Eto vidiš. Samo mi vrati moje srce koje si do kraja uništio jer ja sam ti već odavna oprostila. Previše te volim da bih te mogla mrziti. Nadam se da ću jednog dana moći zaboraviti tebe i tvoj osmijeh jer trenutno je to nemoguće, rana je još svježa. Sada utjehu pronalazim u prijateljima koji su mi sve na svijetu. Uz njih zaboravljam tugu, patnju, bol,…tebe. Nemam snage za novu ljubav. Jako se bojim da ne budem iznova povrijeđena i zato ne mogu svoje srce još nikome dati. Znaš, ipak postoji osoba koja mi je otvorila oči da spoznam svjetlo između tame i da shvatim tko si ti zapravo. I tu osobu ne namjeravam pustiti više nikada od sebe. Rano je da mu predam srce, ali znam da ću se boriti za njega jer on ima ono što ti nikada nisi imao-ima onaj iskren, topao pogled pun vedrine i ljubavi i nadasve jako dobro srce. A to je sve što meni treba. Sjećaš li se one večeri u studenom, kad si me čekao, kad si mislio da ću ti pružiti stotu priliku? Nisam došla zbog njega. Te večeri sam zahvaljujući njegovim riječima shvatila da sam dosta griješila i da sve to treba ispraviti. A najveća greška si bio ti. Puno mi je lakše sada kad sam sve ovo izbacila iz sebe. Ipak, mogu ti na kraju reći hvala jer zahvaljujući ovom bolnom iskustvu ja sam skroz druga osoba. A sada idem. Idem dalje u svjetlo života gdje me čeka voljena osoba, a ti ostaješ daleko na početku tunela iz kojeg sam upravo izišla.
Post je objavljen 24.12.2007. u 23:44 sati.