«Fairytale ov New York» po četvrti put se našla među Top 10 pjesama britanske ljestvice singlova (trenutno zauzima 4. mjesto), te se tako još jedanput potvrdila kao najomiljenija i najprepoznatljivija božićna melodija. Iako meni to i nije najdraža božićna stvar: tu mi je ipak bez premca Waitsova «Christmas card from a hooker in Minneapolis» (btw. na ovom blogu je neka irska ekipa pokušavala ovu pjesmu dovesti na vrh njihove božićne ljestvice, ali im to nažalost nije uspjelo), a Poguesi su u svojoj relativno kratkoj karijeri imali kudikamo boljih pjesama, Shanea MacGowana, smatram jednim od najvećih rock pjesnika svih vremena.
Najpoznatiji irski boem dvadesetog stoljeća, neizlječivi alkoholičar i autodestruktivac, sutra, nekim čudom, puni 50 godina života. Rođen na Božić 1957. u irskom Kentu, napajao se kako tradicionalnom irskom glazbom, tako i popularnim irskim napitcima. Dvadesetak godina kasnije iz prvih redova aktivno promatra londonsku punk revoluciju, osniva Nipple Erectorse, a zatim početkom osamdesetih i novu grupu prvotno nazvanu Pogue Mahone, što bi u slobodnom prijevodu s irskoga značilo otprilike «poljubi me u guzicu». Grupa nešto kasnije, zbog pritisaka s BBC-a, mijenja ime u Pogues, a ono što je slijedilo je povijest.
Grupa nakon dva albuma («Red roses for me» i meni najdražeg «Rum, sodomy and the lash») u zimu 1987. odlučuje izdati božićni singl. Pjesma je najprije bila predviđena za duet Shanea i tadašnje basistice Poguesa, Cait O'Riordan. No, nakon udaje za producenta drugog albuma, pjevača Elvisa Costella, Cait napušta grupu, a novi producent Steve Lillywhite rolu ženskog vokala daje svojoj tadašnjoj supruzi, božanstvenoj Kirsty MacColl (inače kćeri legendarnog Evana MacColla, škotskog kantautora koji je poznat i kao autor pjesme «Dirty old town) koja maestralno nadopunjava ispucali, promukli i pijani Shaneov glas. Kirstyna tužna sudbina (nastradala je u predbožićno vrijeme 2000. godine u nikad do kraja razjašnjenoj nesreći na ronjenju negdje u meksičkom zaljevu kada je na nju naletio gliser tamošnjeg multimilijunaša, vlasnika supermarketa i meksičkog Keruma, Guillerma Gonzalesa) dodatno je zaintrigirala obožavatelje, te pjesma nakon njene pogibije dobiva novu, još tužniju patinu.
Najnovija epizoda u životu ove pjesme napisana je prije nekoliko dana kada su nekome (pederu? kurvi?) na BBC-u zasmetale riječi «faggot» i «slut», kojima se Kirsty i Shane u petoj strofi šarmantno časte. Pjesma je nakratko cenzurirana legendarnim «beep-beepom», ali su ubrzo nakon prosvjeda slušatelja, u BBC-u došli pameti i cenzura je ekspresno i skinuta.
Unatoč svemu, «Fairytale» nije slatkasta božićna balada o snijegu, bakinim kolačima i Djedu Mrazu u bilo kojoj njegovoj verziji, već je to punokrvni bluz dvoje irskih očajnika, napuštenih, promrzlih, pijanih i usamljenih negdje na dokovima «Velike jabuke».
"Smoking, drinking, partying - that's why I've stayed alive as long as I have." - izjavio je nedavno Shane, upitan za tajnu «dugovječnosti», a ja mu mogu samo zaželjeti još bar toliko. I godina i ostalog nabrojenog. I da napokon izda novi album. Deset godina je ipak bilo dosta čekanja.