Hej ljudi,ewo odlučila ja napisat novi post....=)
pa...povodom Božića...ewo uzela sam sa Luninog bloga jedan dio njenog posta...
Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana.
Vjerujem da će se i ove godine u svijetu priređivati slavlje tome u čast.
Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti
ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.
Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini misle na mene.
Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo
da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za nji. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave.
Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se prošle godine, kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast.
Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali.
Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata
su za mene ostala zatvorena...makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata.
Kako me nisu pozvali, bez muke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali
i veselili su se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno.
Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju i svi su potrčali k njemu, veseleći se,
kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u ponoć svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam također ispružio ruke,
očekujući da će me netko zagrliti...ali nitko me nije zagrlio.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvojrođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa?
Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svake je godine sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja, a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina
došao u ovaj svijet i da sam dao svoj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest,
da to vjeruješ cijelim srcem.
ewo to je to... ovaj me dio njenog posta jako rastužio... nadam se da cete sad malo razmisliti o darivanju,jelu i svemu ostalom....
BTW: još uvijek mi možete ostavljat darove u predhodnom postu...hihi...
cmok!
Post je objavljen 24.12.2007. u 19:15 sati.