Nasilni izvid sovjetske izvidničke satnije – Uljanino ljeto 1942.
Evo sada i jednog neuspjelog primjera nasilnog izvida za čiji neuspjeh glavnu krivicu snosi zapovjednik satnije koji je tijekom priprava počinio niz grješaka i propusta. Dakle, tijekom ljeta 1942. godine sovjetska 146. pješačka divizija branila je dodijeljenu joj zonu širine oko 10 km u rajonu jugozapadno od Juhnova. Neko izvjesno vrijeme sovjetskim zapovjednicima nisu bili poznati položaji protivnika, kao ni grupiranje protivničkih snaga ispred bojišnice divizije. Tako su krajem svibnja 1942. godine odlučili zarobiti nekoliko protivničkih vojnika (živih jezika), te pomoću njih saznati sustav obrane i grupiranja snaga protivnika. Poradi toga tijekom lipnja i srpnja određene su manje skupine sovjetskih divizijskih izvidnika sa zadaćom da uhvate žive protivničke vojnike. Pored toga planirani su i nasilni izvidi sovjetskih izvidnika. Za provedbu nasilnih izvida bile su određene sovjetske ojačane pješačke satnije i bojne, međutim, svi takovi pokušaji završili su neuspješno, jer su bili slabo organizirani i vođeni. Pored toga postojali su i još neki propusti sovjetskih zapovjednika kao: postrojbe određene za nasilni izvid pripremane su na brzinu, nisu im izdate precizne zadaće, a slaba je bila i koordinacija sa postrojbama koje su im trebale pružati vatrenu potporu. Zapovjednici koji su vodili postrojbe u izvid nisu prethodno proučili zemljište i objekte napada. Kao najočitiji primjer takvih propusta bio je nasilni izvid izvidničke satnije sovjetske 146. pješačke divizije u području grada Uljanina proveden 17. srpnja 1942. Zapovjednik divizije odredio je 16. srpnja izvidničku satniju, ojačanu vodom strojnica, vodom minobacača 82 mm, vodom inženjerije i bitnicom topova 45 mm za provedbu nasilnog izvida u redove protivnika. Zapovjednik izvidničke satnije dobio je zadaću da noću uoči 17. srpnja pod zaštitom mraka priđe što bliže protivničkoj otpornoj točki u Uljaninu i zorom 17. srpnja nakon vatrene priprave topništva i minobacača, koja je trebala trajati 5 minuta, upadne u protivničku otpornu točku i uhvati na brzinu nekoliko živih protivničkih vojnika. Noć je bila vedra i obasjana mjesečinom, no, zapovjednik sovjetskih izvidnika to nije iskoristio za pripremu svojih vojnika za borbu, a njegova satnija nije poznavala zemljište ni objekt napada. Zapovjednicima vodova izdane su zadaće na brzinu i to na zemljovidima. Nije organizirana koordinacija s postrojbama vatrene potpore. Izvidnici nisu znali kako će izgledati signal za napad. Na drugoj strani otporna točka, objekt napada izvidnika predstavljao je jako utvrđeno područje naselja Uljanino koju su protivnički vojnici uređivali punih šest mjeseci. Tako je ta protivnička otporna točka imala nekoliko rovova punog profila koji su bili povezani kretnicama punog profila. U središtu naselja Uljanino nalazila su se skloništa s pokrivkama za zaklanjanje vojnika, te bunkeri za paljbeno djelovanje. Na južnom i istočnom rubu naselja postavljene su žičane zapreke u tri reda, a na određenim mjestima i minska polja. Noću uoči 17. srpnja sovjetski izvidnici neopaženi su se primakli otpornoj točki na 100 do 150 metara, a sovjetski inženjerci otvorili su prolaze kroz protivnička minska polja i žičane zapreke. Neposredno pred svanuće, sovjetski minobacači i topovi u 0330 otvorili su pet minutnu paljbu po protivniku. Kad je paljba prestala sovjetski izvidnici ostali su ležati u zaklonima, jer nisu znali koji je signal za napad. Zapovjednik izvidničke satnije totalno se zbunio, umjesto da podigne svoje vojnike i povede ih u juriš, počeo je vikati 'Hura!', ali pri tomu je ostao u zaklonu. To što se zapovjednik satnije nije podigao u juriš zbunilo je zapovjednike vodova i ostale vojnike koji nisu znali počeo li je juriš, ili pak je neko zabunom vikao 'Hura'. Protivnik je to iskoristio i po položajima izvidnika otvorio ubitačnu strojo-puščanu vatru, a zatim i topničku paljbu po istim. Sovjetska izvidnička satnija pretrpjela je gubitke i morala se povući ne izvršivši zadaću.
Post je objavljen 24.12.2007. u 19:05 sati.