„Na Badnju noć ko uvijek ću ti doć
da ne budes mi sama da okitimo bor
i reci ces jos uvijek cuvam stvari sve
i mornarsko odijelo i prve cipele
u tvom narucju dijete bit cu ja
dunjo mirisna
Godine idu lete ko minute
i slike lako zute dunjo mirisna
godine idu i dijeca vec su ljudi
jer vrijeme svima sudi dunjo mirisna“
VLADIMIR KOČIŠ ZEC
Ova pjesma mi je draga, draga pojačam ju do kraja i uživam.... malo se zanesem i vratim u prošle Božiće,na moje pretke... Badnjak je... bor je okićen; crvene kuglice, lampice, mašnice, sveje crveno... ispod njega mala, drvena štalica i nekoliko poklona, jer oni pravii će biti stavljeni u ponoć. Svi su kolači gotovi, francuska salata, juha, meso... U sobi je toplo, toplo; kroz staklo peći vidi se žuto narančasti plamen, čuje se pucketanje drva, a vani... vani kroz veliko staklo gledam kako snijeg polako pada.. prava idila. Može li se pravi snijeg kupti baš u ovo vrijeme na Badnjak? Nije li to divan dar s visina koji će nas sve razveseliti... bijeli Božić.
ŽELIM VAM SVIMA SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ
Post je objavljen 24.12.2007. u 17:53 sati.