
Evo počeo sam primati (a i slati) čestitke za Božić, a kod kuće sam hvala Bogu sve ove godine pripremio na vrijeme (bez posebne žurbe i nerviranja). Zapravo sam još u gužvi, ali ostavio sam sve da bih napisao koju rečenicu. Zajedništvo obitelji, radost djece, blagost prema svima, uvijek mi donese Božić, meni najdraži blagdan. I kad sam bio sam u hladnoći i neizvjesnosti, vjerovao sam i živio za dan kada ću imati svoju obitelj i radovati se sa svojima u vrijeme Božića. I danas volim biti dijete barem na tren, ali sad sam veliko dijete koje ima svoje dijete, pa imam veću odgovornost prema svom, i životima koji ovise od moga rada. Odgovornost nas čini brižnim ljudima. Potajno sam priželjkivao da ne moram jednog dana više svirati, da za Božić i Novu godinu budem sa svojom obitelji, a ne sam u gomili tuđih radosti, glumeći dobro raspoloženje. Ostvarilo mi se i to, pa ću večeras sa sinom na polnoćku, a sa kora će nam pjevati i „ljepša polovica“ (moja supruga), a i za Novu godinu sam kod kuće (mada sam prvog dana slijedeće godine dežurni). Nekad sam i ja pjevao u te dane u crkvi, pa moram reći i da su mi božićne pjesme posebno prirasle srcu i rado ih i danas slušam i pjevam. Prvi dan Božića uživat ćemo u toplini doma i posjetiti supruginu prabaku. Za svetog Stjepana poći ćemo u čestitare, a možda netko pokuca i na naša vrata (rodbina). U mom foto-albumu nedavno sam vidio jednu staru fotografiju snimanu prije puno godina. Nisam znao da me slikaju (sjedio sam među dječicom u crkvi za vrijeme božićnog programa) pa sam „ispao“ prirodno (zamišljeno i odsutno). Drago mi je što sam se promijenio i što sam sad za Božić puno veseliji. Imam razloga biti kod kuće a ne po zadimljenim kafićima ili lunjati okolo tražeći svoju sreću. Ipak razumijem i one koji su sami u vrijeme Božića i koji moraju provoditi vrijeme onako kako doista ne žele. Prošao sam to i znam kako je, pa ću i s mojim prijateljima ( neženjama) popiti koju, jer moramo si čestitati ovog Božića, pa ako treba i prelistati po prošlosti (izvlačeći lijepe uspomene). Samoća je najveća opasnost koju svakako treba izbjeći za Božić. I Isus se rodio da bi živio na ovom svijetu među ljudima. Rođen u štalici među životinjama, a završio na Križu za ljude. Svatko ima svoj Križ i treba ga znati nositi, a mi imamo nadu i nismo besciljne izgubljene zastrašene lutalice. Svako ima u sebi ljubavi i za druge, a nama koji se radujemo Božiću je daleko lakše. Mi trebamo dijeliti radost s drugima i ohrabrivati umorne i potištene te im dati dio svoga mira na poklon bez traženja protu-usluge. Svako je dijete lijepo kad se rodi, a život nas svakog ponaosob fizički poružni, pa na kraju smežurani i sasušeni umiremo. Ljepotu skrivamo u srcu i duši i njoj godine ništa ne mogu. Dragi prijatelji i svi Vi koji možda slučajno ovo pročitate, od srca Vam želim radost i mir u duši i neka Vas barem malo ogrije Svjetlost i milost Božića i lice umije suzom radosnicom, koja će blistati kao sjaj kuglica s bora. I Vašem se rođenju zasigurno barem netko radovao, a Vi ste tek ljudski stvor, a ne Spasitelj. Radujte se i Vi rođenju Njegovom, On je cijelo vrijeme s nama. Emanuel.
Motiv s fotografije je s Gospinog polja (pokraj Bilog Briga).
Post je objavljen 24.12.2007. u 13:22 sati.