Sada bih mogla pričati o razočaranjima. Al ne želim. Ako ih već moram proživljavati, zašto bi još o tome i pisala... Mhm... uglavnom... Sutra je Badnjak. Mislim da sam osjetila Božić jednom u trbuhu. Samo jednom kao malog sitnog laganog leptira... i to posve slučajno. Sve sam manje zaljubljena u Božić svake godine. I svaki put nedostaje više i više šarenila u mojem trbuhu u predbožićno vrijeme. A voljela sam ga... Hm... što se dogodi s tim? Nekom nedirnutom voljenom prirodom koja blijedi kao previše puta prana stara izbljedjela majica. Zašto se bojim Božića svake godine? I zašto su mi bitne stvari koje bi mi svakom novom godinom trebale biti sve manje bitne... Zašto se ukopavam... Zašto ne osjećam Božić? Tko mi ga je ukrao =( želim da ga vrati. Malome djetetu, smrznutom kraj fontane koje nije u mogućnosti pomaknuti svoje prste kako bi bacilo novčić za sreću koji bi se ugušio u hladnoj vodi... I nadati se boljem..
Post je objavljen 23.12.2007. u 23:59 sati.