Marketing
Dvije će pokisle ptice prhnuti na jug
Voljela bih sanjariti zauvijek.
Sinoć sam shvatila koliko zapravo volim.
Koliko zapravo umijem biti dobra osoba.
Tako divna samo prema onima koji to
uistinu zaslužuju, prema onima koji sebe
bez ikakvog straha poklanjaju meni, da,
vrativši im dvostruko više. Zaista se isplati.
Zažmirit ću i kvragu poslati sve ono loše.
I osvrnem se, ruku pod ruku s ovom godinom,
na samom ispraćaju svih i ružnih i lijepih stvari
koje je obilježiše, i shvatim; shvatim da umijem biti
silovito jaka i prisebna, stajavši uz svoja, već nepisana
uvjerenja makar me stajala glave. Ili samoga mog razuma,
moravši ponekad u potpunosti onemoći, te nakratko biti društvo
samoj sebi i mislima ružnim koje spremam u kutije sjećanja
jer ne zaboravljam. Nikada, baš nikada ne zaboravljam.
Ponekad je bolje jednostavno kloniti me se. Inače
ništa neće završiti onako kako bi možda trebalo
završiti. Pojavit će se gnjev koji teško jenjava.
Smiješak opija usne.
Ne trebam izrađivati popis božićno - novogodišnjih
želja ili odluka. Ne želim puno toga niti sam zahtjevna.
U glavi čuči par stvari koje jednostavno moraju biti
ostvarene. Inače ću pogristi sama sebe. Morat će biti.
Želim nešto tako stravično neopipljivo, a slabo vidljivo.
To nešto ću uvidjeti samo ja. I nitko više.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 23.12.2007. u 20:45 sati.