Kako bi naši južnjaci rekli ... finila je i ova.
Kakva je bila ... bila je. Nekome dobra, nekom ofrlje, nekom ... na žalost ... loša.
Moja bi majka rekla: „U svakom zlu neko dobro.“
Ja bih dodao ... surovo ... „ ... sigurno vrijedi i obratno.“
I sve se to veže na onu ...
Ma nema veze na koju.
Malo sam melankoličan, jer ... sutrašnji i preksutrašnji dan ... su moje doba.
Koliko god to bude ... i malo tlaka ... sjetiti se svojih najdražih ... ne zaboraviti nikoga ... a onda, u trenucima samoće, ... sjetiti se sebe i svojih djela ... to je moje doba.
Moj novi početak, moj nastavak nečeg dobrog ... moja Nova Godina.
Tlaka?
Isključivo iz jednog razloga – ritam posla i života ... ne daje dovoljno prostora da bi razmislio, sjetilo se ... i provelo u djelo ono što želim.
Pa sve ispada na brzinu, uz nervozu ... a brzina i nervoza nemaju nikakve dodirne točke sa predstojećim blagdanima obitelji, prijatelja i ... novog početka.
Ali ... ne dam se.
No ... ponovimo lekciju ... u svakom zlu neko dobro ... pa i nervozi dođe kraj, a osmjeh i sreća nama najdražih ... brišu sve probleme, umore, brige.
Ništa nije teško za trenutak onog sjaja u očima ... i osmjeha na licu ... i zagrljaja.
Sreća.
Ali sreća u srcu.
Neka takva sreća vlada u vašim srcima ovih dana i neka je svi, vama bitni, osjete.
To se bogatstvo ne može ničim kupiti.
Ni „Mastercard“-om.
Feliz Navidad, amigas i amigos.
Post je objavljen 23.12.2007. u 21:41 sati.