Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dovoljnozazauvijek

Marketing

Žalosno

Za početak... nije mi padao bolji naslov od ovoga napamet jer ovako bih mogla opisati to što ću sada napisati (uf, kako glupo ova rečenica zvuči - opisati + napisati).
Uglavnom...Znate za onu akciju za djecu u domu, e pa - sutra konačno idemo kupiti poklon, iako nisam pretjerano zadovoljna.

Ne znam zašto, ali nekim ljudima jednostavno nedostaje empatije za druga bića (=suosjećanja).
Znam da je Božić, kupovanje poklona roditeljima, braći+sestrama, dečku/curi; znam da se Nova godina bliži, pa samim time i kupovanje odjeće za slavlje... i iskreno, mislim da baš nitko nije nešto pretjerano pri lovi... ali za neke sam se stvarno iznenadila...

Ne znam zašto... ali koliko god da ja trebala novac ili novu odjeću, neku novu kremicu, puder.. ili šljokice za tijelo (za Novu god... eto to meni treba... he he, a kupila sam si zadnji dio Harry Pottera i nemam love ni za novu odjeću, ni za išta drugo, tj. imam, ali neću trošit.. škrtica sam... he he), znam da njima toliko toga više.. danas, kad sam išla s dečkom na klizanje, smo prošli pored doma (nisam znala da je to dom, sestra mi je to rekla dok nas je vozila) i tada sam zapravo vidjela koliko toga njima treba. Iz same fasade se moglo zaključiti kako im je loše. Siva, tužna kuća.. pomalo oronula, pa čak i premala za toliko ljudi koji tamo borave. Još mi je sestra rekla da ama baš ništa nemaju... dvostruko grozno. No, nekima to očito nije bitno... oni misle da su njihovi problemi najgori i "jaooo, što će biti ako si ne kupe onu šljokićastu majicu.. ili traper suknju... ", uglavnom... ne želim biti zločesta, ali smatram da ako ja nemam love za takvu humanu akciju da ću ići pitati mamu i tatu za 50kn - iskreno, ne vjerujem da bi ijedan roditelj odbio dati novac u tu svrhu.

Children of an eastern suburb of London, who have been made homeless by the random bombs of the Nazi night raiders, waiting outside the wreckage of what was their home. September 1940

Uglavnom, malo sam se raspisala.. no, bit je u tome što sam tužna... tužna što nismo uspjeli skupti dovoljno novca... tj. premalo. Žao mi je što do nekih osoba nikako ne možeš doprijeti.. žao mi je što uvijek oni koji sami imaju malo, daju najviše... žao mi je zbog puno toga... a najviše mi je žao što je Božić... a svi znamo kakav bi Božić trebao biti i kome najviše treba...



Pozdrav svima


Post je objavljen 23.12.2007. u 21:37 sati.