gledam snijeg kako nevino pada nesvjesno pokrivajući tragove,
sjedim kraj tople peći što me grije u ove hladne dane
no srce mi je svejedno zatvoreno u ledenoj komori
zbog tebe…
obescjenjuješ svaki moj rad i moj trud pretvaraš u ništa
usporedbom povećavaš moju bol koja se trudi nestati
i umjesto da na mom licu zasja sreća,
na njemu blistaju jasne suze…
boli me najviše ta tvoja ravnodušnost
koja me ostavlja bez ičega
samu u pustinji vlastitih grijeha
počinjenih željom za pažnjom i empatijom…
zašto trošiš vrijeme na donošenje osuda…
jesi li ikada vidjela svjetlo,
koje te probudi nakon ružnog sna
i znaš da će sve biti u redu, a nije…
prekidaš me u nastojanju da se popravim…
nadam se da uživaš u borbi sa svojim umom…
emotivnoj nestabilnosti prkosiš iz dana u dan
i toneš u još veći ponor izgubljenosti…
u prividnoj ljepoti uživaš sama,
nadajući se da ćeš me moći slomiti do kraja…
slomljenog srca hodaš ulicama patnje,
svjesna svoje pogreške,
žaleći za izgubljenim vremenom…
lik je zakon...ako ga vec neko nije cul, obavezno mora...!
Post je objavljen 23.12.2007. u 20:14 sati.