Danas sam užasno tužna... Toliko je lijepih stvari kojima bih se htjela veseliti, i zahvalna sam na njima, i u većini su mi situacija ne samo dovoljne, nego i previše i ne mogu vjerovati koliko sam sretna...
Danas to ipak ne mogu, postoji samo jedna stvar koju želim za sebe, a to je ljubav.
I kad mi se čini da je stvar već rješena, da nema šanse da ne uspije, da sam napokon dobila priliku za nešto sjajno, uspije se izjaloviti.
I svi će reći, pa nije to tako velika stvar, koliko ih je nesretnih jer nemaju obitelji, hrane , posao, samo proživljavaju tragedije, koliko je bolesnih... i znam da je to točno i da imaju pravo, i da se nemam na što požaliti, ali meni to ipak ne pomaže.
Povrijedi me, i ne mogu se otarasiti osjećaja da sam poput stare odbačene krpe za prašinu.
Osjećala sam se super s njim, sve je išlo kao podmazano, osjećala sam se sigurnom, znala sam da to stvarno želim, da uživam u svakoj sekundi razvoja te predivne romantične priče, sve te velike riječi, svi ti pokazatelji, sve te situacije koje su sve ukazivale na isto, nisam samo ja bila uvjerena u siguran rasplet te priče, moji prijatelji, njegovi prijatelji...i onda, sve je palo u vodu, ja opet po tko zna koji put nisam izbor,opet je neka druga bila prvi izbor, a ja sam izvisila...
Koliko god pokušavala, ne mogu se osjećati dobro, i uvjeravam se, ma nije toga vrijedno, ima ljudi koji su postojani, koji misle ono što i kažu...
Ne mogu ne biti razočarana i nepovjerljiva, ne mogu se potpuno opustiti...i stalno mislim, koji ja to dug plaćam, koju to lekciju moram naučiti i ne mogu dokučiti, ne mogu shvatiti, zašto ja ne mogu zaslužiti da samo jednom doživim normalan razvoj događaja, bez komplikacija, bez dvostrukih mjerila...nije mi jasno...
Ma svatko se ima pravo predomisliti, svatko ima pravo shvatiti da nije to baš to što želi, mene je samo povrijedio način...
Ne znam, možda sa svime imaju veze ova svjetla i blagdani, kada bi sve trebalo biti veselo i romantično, a ja sam sjetna i razočarana...nemam pojma...
Toliko bih toga htjela reći samo da izbacim ovaj bijes i nelagodu koju osjećam u sebi, da mi glava bude potpuno čista, ali ne mogu naći riječi...
Mah, biti će bolje već sutra...
Post je objavljen 23.12.2007. u 20:10 sati.