Sjedim u tami svoje sobe,
mrak kao da steže toplo srce moje...
Mnogo toga se u njemu skriva,
ljubav,sreća,ali i tuga tu biva...
Misli mi lete poput lišća na vjetru
razigrano kao dijete u majčinom njedru...
Vani sunce pruža svoje velike tople ruke
i sve je mirno...nema buke...
Vlati trave njišu se u ritmu vjetra,
a plavo nebo odozgo se smiješka...
Svježina,radost,toplina,ljubav...
sve to vani sja...
ali meni i dalje u srcu stanuje patnja...

Post je objavljen 23.12.2007. u 19:17 sati.