hm .... kako bi ja to sad napisala*
kao roman?
dramu?
tragediju?
hm .... kao putopis? ...
hm....
pa ne znam .. zaista..
....ali - linijom manjeg otopra.. ajmo prvo proanalizirat...
kada ? za vikend
gdje ? u Moslavini
s kim? s zagorcima, moslavcima...
hm .. i kako onda.. ooo .. pardon .. kak onda da ja to objasnim?
pa brijem da bi bil ok napisat kak jednu pravu popevku
jutro dišeče a ja pinklec na pleča sem dela.
i ondak ... brzo brzo jer cug mi bu pobegel.
i ne bum videla beli Zagreb grad.
a to nebu bil dobrega,
jer najlepše biti je v zagorski kleti
s pajdašimi stari dok lampaš nam svetli,

prijateli tu su ...

I srce mi greju i z menom se smeju

i v žalosti plaču takaj

najlepše biti je v zagorski kleti
s pajdašimi stari i v zimi i v leti.

i preveč smo toga povedat si šteli,
a se smo pozabili več.

jer dobro, dobro, dobro ti znaš
kulko skupa mi spili smo flaš.

i vec jutro dišeče, gda bregi su spali,
a mesec još zajti ni štel

i došlo je vreme da na put se krene
od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
samo sem bregima dragim obečal
da vrnul se bum nazaj.
hhahahahaha!!!! i jos .. ideššššššš Đurđa!




p.s. Gormo ... sretan ti rodendan!!! :)
ostalima - pozdrav!
Post je objavljen 23.12.2007. u 17:04 sati.