Marketing
2007.
Vele da svaki čovjek može precizno ocijeniti koliko mu je vrijedio život tako da se jednostavno "okrene" i pogleda što je iza njega ostalo.
Na isti način moglo bi se ocjeniti i svaku pojedinu godinu.
Dakle koliko zapravo vrijedi iskustvo stečeno u 2007. godini odnosno iskustva ? Što sam u njoj naučio ?
Znam nije još gotova i još se puno toga do kraja kalendarske godine da napraviti, ali poznajući sebe znam da nije dobro postavljati previsoka očekivanja na kraju godine.
Na osobnom planu, moram biti iskren ako prema nikome drugome onda prema sebi, nisam zaslužio više od slabe trojke. I to u nekakvoj raspodjeli
Financije - 2
Obitelj - 3
Osobni razvoj - 2+
Približavanje ostvarenju svojih snova - 3
Znači reklo bi se ima još puno mjesta za napredak. 
No isto tako znam da sam ovu godinu sijao dosta slabo pa se ne treba nadati preobilnoj žetvi iduće godine. Stečeno iskustvo (pogotovo dionice i kriza na lokalnim burzama), trebali bi me podučiti kako i gdje ulagati idućih godina.
Iako sad znam da ona lekcija od mog omiljenog učitelja R.T.Kiyosaki-ja, kako je novac samo ideja i kako je ljudima koji ga žele posjedovati gotovo u pravilu nedostižan, bolje razumljiva.
Novac je poput djeteta koje se želi igrati sa drugom djecom. Ako mu dopuštaš da se igra sa svojima te ga ispravljaš dok je vrijeme no u isto vrijeme ga ne sputavaš previše možeš očekivati da će se u tvojim poznijim godinama i on brinuti za tebe.
No dobro dosta o sebičnim, osobnim ja pa ja, pa ja. Iako su ti, ciljevi u životu svakog pojedinca najbitniji koliko je to dobra i užitka donijelo ljudima oko mene (nas) ?
Kakva je 2007. godina bila općenito i što bi se moglo očekivati u 2008. obzirom kako se stvari sada kreću!?
Na bolje?
Svakako, nadati se treba na prvom mjestu. Bez nade u uspješan ishod teško se uopće natjerati krenuti ikamo ili išta poduzimati.
U 2007.-oj svjedoci smo sve učestalijih i mogu reči opasnijih vremenskih (ne)prilika, isto tako i svjedoci smo sve žeščih pritisaka na zemlje zagađivače ne samo od strane zelenih već sa svih strana. Mislim da bi im u idućoj godini trebalo postati kristalno jasno da sanacija sranja koje su proizveli svojim (ne)djelovanjem može i biti će puno skuplja nego uvođenje mjera za smanjenje zagađenja.
Okrupnjavanje EU, bilo u broju njenih stanovnika ili u broju novostečenih problema. Mnogi narodi su se uvjerili da EU ne donosi blagostanje sama po sebi nego da za isto treba promijeniti štošta. Ponajviše navike.
Briga za siromašne. Pogotovo u vrijeme Božića svima se kraj prepune trpeze na trenutak omakne misao kako bi bilo dobro nahraniti nekog iz siromašnih dijelova svijeta.
Obično se u to vrijeme i organiziraju akcije te se prikupi nešto kako bi se oprala savijest. Do idućeg Božića.
Neobično mi je koliko puno ljudi zna, da nahraniti nekoga ne znači spasiti ga od gladi nego samo mu nakratko pomoći, i opet stalno radimo iste odluke.
Uglavnom se nekih 5 % ljudi sjetilo toga da istima da posao. Jasno da mnogi od njih vide samo dobru zaradu. No zamislite nekoga tko danas nema niti za jedno jaje a već sutra zarađuje za pola paketa jaja.
Da nije istina moglo bi biti ironično.
Ljudi rade u nehumanim uvjetima i za mizerne naknade. Uvjeti će im se popraviti jedino ako to oni sami stvarno zažele i tako odluče. Za sada nemaju tu šansu. Odnosno mogu početi bunu protiv toga. Kapital će otploviti iz njihove zemlje isto kao što je i došao. Oni su u oba slučaja gubitnici, samo u prvom slučaju imaju šansu.
Pregledavajući ponajbolje svjetske fotografije ova mi je posebno zapela za oko, možda zato jer je dijete na slici vršnjak mojemu , dakle ako želite svojoj djeci ili djeci ljudi oko sebe ovakvo djetinjstvo u 2008. godini onda ništa ne treba mijenjati. Samo nastavite kao i do sada.
Na kraju Vam svima skupa želim sve što si sami želite u narednoj 2008. godini.
Niti manje niti više.
Post je objavljen 23.12.2007. u 14:51 sati.