Marketing
Božić...
Evo još jednog posta od njih ne baš mnogo. Doduše najviše se njih nalazi tamo među skicama i vjerojatno neće nikada biti objavljeni. Možda i ovaj završi tamo. Možda na kraju pomislim da nije dovoljno dobar ta ga stavim tamo među i ostale…
Ali jednostavno danas cijeli dan imam osjećaj da moram nešto napisati. Neki pritisak me tjera kompjuteru, a ja kao da uporno bježim od njega. Par puta sam počela pisati pa sam obrisala. Ali evo sad sam došla dalje od uvoda jupii. Hehe. Moram si negdje olakšati dušu kako bih neki rekli. U meni kao da neki mali vražićak skače i ne da mi mira. Moram jednostavno nešto pisati. Prsti mi samo lete po tipkovnici, stoga me neće čuditi da post nema uopće smisla…
Slušam Božićne pjesme i razmišljam kako je uskoro Božić točnije za dva dana. A gdje ću ga ja provesti- u krevetu. Ništa nisam,niti ću stići obaviti. Pokloni će ove godine (barem od mene) malo zakasniti, ne stignem ih kupiti a sigurno neću poslati nekoga da to obavi umjesto mene. Ipak želim doživiti barem malo Božićnog ugođaja kada me nema ove godine niti na polnoćki,a možda ni na Božićnoj misi. Ipak ne svodi se sve na poklone i na to tko će šta dobiti i kada će dobiti. Meni bih ove godine bio najljepši poklon da ozdravim i da za Božić budem potpuno nova osoba, koja će moći biti s prijateljima, dečkom,a naravno i s obitelji. To je malo teže ostvarim. Ipak, barem sada ne moram gubiti nadu, najveća čuda se događaju upravo za Božić. Dali vjerujete u to? ja vjerujem, ipak je to rođenje nekoga tko je toliko pretrpio za nas. Nekoga toliko savršenog. A i sama riječ Božić u meni probudi neki osjećaj sreće, mira, veselja,nadanj, osjećaj koji imam samo jednom u godini. Pa čak se ne osjećam tako ni za svoj rođendan,(baš suprotno ja se za svoj rođendan osjećam jadno). Na taj dan (Božić) kod mene u kuću je tišina tj. mir začudo ne svađam se niti s mamom niti s tatom. Evo danas sam sa sestrom okitila bor, pošto ona za Badnjak neće dolaziti kod nas, a svake godine ga zajedno kitimo tako da nismo htjele da se od ove godine sve promjeni. Ubacile smo u kazetofon cd s Božićnim pjesmama, donijele kuglice, lampice i ostale stvari te počele s poslom. Ne,ne mogu to nazvati poslom, to je više od posla. To je valjda jedini posao u kojemu uživam sa sestrom. Ispjevale smo se, isplesale, ismijale( jer smo se prisjećale prijašnjih godina za vrijeme Božića) našim glupostima i tadašnjim dječjim poslovima, uvijek smo se svađale koja će stavit na vrh kuglicu. A sada, je sve to ne tako daleka prošlost.Mama i tata su nas samo promatrali i nisu mogli vjerovati da su to one iste cure od prije nekoliko godina. Uf malo sam se zapisala o ovome.
Evo da vas odmah pitam što je za vas Božić?! Dali samo tradicija i rutina koja se odvija svake godine isto ili ipak nešto drugo?! Mislim da se Božić počinje gubiti svoj pravi smisao, te postaje tradicija. Više se ni ne zna zbog kog se to sve upravo radi. Zbog Isusa!!! A dali mu se baš svi sjetimo čestitati rođendan? Ne bih baš rekla. uglavnom kada bi to trebali učiniti, u kući je strka pa neki čak ni ne stignu na misu da bi sve bilo savršeno ako vam dođu gosti. A kako je najvećem gostu kada mu se ne odazovete na slavlje?! Grozno, pa vjerojatno bi i vama bilo da slavite rođendan, a svi su zaokupljeni poklonima, jelom i pićem…zar ne bih pomislili hello ja sam tu slavljenik, zbog mene ste došli.mislim da biste… zato bi voljela da se sve to vrati u naše kuće.toliko od mene…
Pusek.
P.S. evo želim vam sretan i blagoslovljen Božić, u slučaju da se ne čujemo poslije tj. prije Božića!!!
Post je objavljen 23.12.2007. u 00:58 sati.